Ibzenov Neprijatelj naroda kao Brehtov poučni komad

20.12.2014. | 20:00

Centar za kulturnu dekontaminaciju, Beograd

Ibsen Scholarships, Skien, Norveška

premijera pozorišne predstave Zlatka Pakovića

IBZENOV NEPRIJATELJ NARODA KAO BREHTOV POUČNI KOMAD

 

subota 20. decembar, CZKD u 20h

reprize:      

ponedeljak, 22. decembar u 20h, CZKD

utorak, 23. decembar, KC Pančevo

pisac i reditelj:  Zlatko Paković

kompozitor: Božidar Obradinović

igraju:  Igor Filipović, Vladislava Đorđević, Jelena Ilić, Božidar Obradinović, Zlatko Paković

kostimi i scenografija:   Zlatko Paković

Cena karte: 700 rsd

 ————————————————————————————————–

Zlatko Paković

IBZENOV NEPRIJATELJ NARODA

KAO BREHTOV POUČNI KOMAD

UVERTIRA

HOR:

Poučni komad poučava ukoliko se igra,

a ne ukoliko se gleda,

on uči izvođače, ne gledaoce.

Poučnom komadu nije potrebna publika,

njemu je potreban izvođač koji je željan vrline.

Nismo li oduvek tražili takvu umetnost?

Umetnost namenjenu onima koji doista od nje imaju koristi:

Onima koji ne plaćaju za umetnost i koji za nju nisu plaćeni!

Svrha poučnog komada jeste da ukaže na politički pogrešno ponašanje

i pouči izvođača kako treba pravilno da se ponaša i rasuđuje.

Izvođenje pred publikom ne izazivaju ništa više do moralnih afekata,

koji brzo prođu, a pozorište se zatim napusti kao što se odlazi iz

javne kuće.

Poučni komad poučava ukoliko se igra,

a ne ukoliko se gleda,

on uči izvođače, ne gledaoce.

Poučnom komadu nije potrebna publika,

Njemu je potreban izvođač koji je željan vrline.

Nismo li oduvek tražili takvu umetnost?

Umetnost namenjenu onima koji doista od nje imaju koristi:

Onima koji ne plaćaju za umetnost i koji za nju nisu plaćeni!

 

REDITELJ:

Od premijere „Stubova društva“, 1877. godine, preko „Lutkine kuće“ i „Aveti“, do „Narodnog neprijatelja“, Henrik Ibzen je, za samo pet godina, stvorio KRITIČKO POZORIŠTE– kritičko pozorište kao savest svog doba.

HOR:

Savest svog doba!

REDITELJ:

Kritičko pozoriše kao društveni organ za konstituisanje javnosti.

HOR:

Društveni organ za konstituisanje javnosti!

REDITELJ:

Osnovni cilj tog i takvog teatra bio je, i do dana današnjeg ostao, da razotkriva dresirane želje i okoštalo mišljenje koji sprečavaju građansko društvo da se razvija ka solidarnoj zajednici slobodnih ličnosti.

HOR:

Ka solidarnoj zajednici slobodnih ličnosti!

Solidarnoj zajednici slobodnih ličnosti!

REDITELJ:

U kojoj je meri Ibzen bio uveren u moć teatra da menja društvo, dovoljno govori njegova izjava da će, dvadeset godina po njegovoj smrti, njegovi dramski komadi postati izlišni jer će, dakle, iskoreniti strahove i zablude iz temelja građanskog društva.

HOR:

Krenite, drame moje, ka usamljenima i ka nezadovoljnima.

Pođite do živčano prenapetih

i do onih koji robuju navikama robova i gospodara.

Prenesite im moj prezir prema njihovim ugnjetačima.

Idite poput velikog talasa studene vode,

Nosite moj prezir prema ugnjetačima.

 

Govorite protiv svesnog ugnjetavanja.

Govorite protiv nesvesnog ugnjetavanja.

Govorite protiv nasilja nemaštovitosti.

Govorite protiv okova.

Pođite ka ljudima s periferije društva.

Pođite ka gnusno izrabljivanima.

Pođite ka onima koji kriju svoj poraz.

Pođite ka onima koji kriju svoju moć.

Ka onima koji kriju svoj bič.

Onima koji kriju svoj sram.

I onima koji kriju svoju gnusobu.

Šibajte po otupelosti uglednog sveta.

Ojačajte tanušne veze ojađenih.

Ulijte poverenje u alge i pipke duše.

REDITELJ:

Dvadeset godina posle Ibzenove smrti, Bertolt Breht je pisao „poučne komade“.

HOR:

Svrha poučnog komada jeste da ukaže na politički pogrešno ponašanje

i pouči izvođača kako treba pravilno da se ponaša i rasuđuje.

 

REDITELJ:

Svojim „poučnim komadima“ Breht je stvario oblik koji nazivamo DIJALEKTIČKO POZORIŠTE. Dijalektičko pozorište preispituje ono što se u društvu nameće kao neupitno.

HOR:

Dijalektičko pozorište preispituje ono što se u društvu nameće kao

neupitno.

Dijalektičko pozorište preispituje ono što se inače smatra dobro poznatim, dobro poznatim.

I razotkriva neznanje znanja,

neznanje znanja u temeljima naše civilizacije.

REDITELJ:

Koristite pozorište da biste se naučili otkrivanju i dokazivanju istine! Koristite pozorište da biste otkrili i dokazali istinu!

HOR:

Da biste dokazali istinu!

Da biste dokazali istinu!

REDITELJ:

Pozorište je organon za otkrivanje skrivene istine u društvu.

HOR:

Organon za otkrivanje skrivene istine u društvu!

 

REDITELJ:

Probuditi želju za korenitom promenom sveta, to je ibzenovsko-brehtovski zadatak zapadnoevropskog pozorišta.

HOR:

Majningenovci, osnivači modernog teatra

Govorili su:

Zadatak pozorišta je da predoči celokupnu sliku drame.

Mi kažemo:

Zadatak pozorišta je da stvori ono što ne postoji

da uništi ono što postojeći uništava

da slavi ono što u svetu podstiče vrlinu

REDITELJ:

Repetitio mater studiorum est!

HOR:

Majningenovci, osnivači modernog teatra

Govorili su:

Zadatak pozorišta je da predoči celokupnu sliku drame.

Mi kažemo:

Zadatak pozorišta je da stvori ono što ne postoji

da uništi ono što postojeći uništava

da slavi ono što u svetu podstiče vrlinu

REDITELJ:

Ibzen nas uči šta je to istinska hrabrost i šta je istinska veličina ljudskog života. Kroz psihološki motivisano postupanje likova, Ibzen provocira gledaoce da se gnušaju nad licemerjem onih koji imaju moć, a da se ushićeno poistovećuju sa onima koji imaju hrabrosti da se usprotive moćnicima i da govore istinu – bez obzira na posledice koje trpe.

HOR:

Da se usprotive moćnima i da govore istinu,

Bez obzira na posledice koje trpe!

REDITELJ:

Breht ukida poistovećivanje gledalaca s dramskim likovima, pokazujući da nisu presudni psihološki motivi, nego logika neistine, logika moći i kapitala, na kojoj je građansko društvo utemeljeno.

HOR:

Logika neistine!

O, iskrena logika neistine!

REDITELJ:

Ta logika je skrivena, a stvar pozorišta je da je iznese na videlo. Razotkrivati skrivene mehanizme društvene iluzije, za Brehta je neodvojivo od razotkrivanja uobičajeno skrivenih mehanizama pozorišnog iluzionizma.

HOR:

Raskrinkavanjem pozorišnog iluzionizma

Bert Breht raskrinkava društveni iluzionizam.

Tehnika pozorišnog iluzionizma,

Tehnika je društvenog iluzionizma.

Razotkrivanje pozorišne uslovnosti,

Razotkrivanje je uslovne slobode u društvu.

REDITELJ:

To je ono što Breht naziva ferfremdungsefekt, V-Effekt – efekat začudnosti, efekat oneobičavanja ili efekat otuđenja. Prvi „fau-efekt“ u istoriji modernog pozorišta pojavljuje se upravo kod Ibzena – u „Per Gintu“, u petom činu,kad Per doživi brodolom i umalo se ne udavi u talasima. On tad veli:

HOR:

Ja neću da umrem!

Hoću na kopno!

REDITELJ:

A nepoznati putnik na to će:

HOR:

Što se toga tiče, možete biti mirni;

ne umire se usred petog čina!

REDITELJ:

To je razbijanje ogledala pozorišne iluzije. Ono je putokaz za razbijanje iluzije na kojoj počiva kapitalističko društvo, smatra Breht. Pozorište tu iz postojanja iskače u egzistenciju. Iz istorije jedne umetničke vrste izlazi u povest čovečanstva:

HOR:

Nemojte misliti da ono što dve hiljade godina nije uspelo neće uspeti

Nemojte misliti da ono što dve hiljade godina nije uspelo neće uspeti

REDITELJ:

Zašto Ibzen Brehtom i zašto Breht Ibzenom, danas i ovde? Zato što se Ibzen protiv sadržaja kapitalističkog društva bori formom njegovog, građanskog pozorišta. Breht stvara revolucionarnu formu koja je u stanju da razori sam sadržaj kapitalističkog društva, zasnovanog na eksploatisanju ogromne većine od strane elitne manjine. Međutim, Brehtu je potreban Ibzen da ga podseti koliko je opasno imati povernja u partiju ili jednoglasnu kompaktnu većinu. Kao što ne smemo verovati građaninu koji svoju filozofiju liberalizma gradi kao ogradu svojoj udobnosti, od kože i kostiju koje skida kao profit sa grbače gubitnika, ne smemo imati poverenja ni u jednoglasnost kompaktne većine! Kako kaže doktor Stokman: ne verujmo istinama koje su toliko stare da su danas mrtve! A ko je doktor Stokman?

HOR:

Ko je doktor, doktor Stokman, doktor Stokman, lekar naš?

Doktor Stokman čašću opit, banjski doktor sasvim baš.

Kad nas naša (zvižduk) otrezni, nestat mora razdor sav.

Svaki čovek brat je drugom, taj kad divni sledi put.

Svat je naš ko na toj zemlji ljubav može svojom zvat.

Kom to nije dato, bednik, taj za radost neće znat.

REDITELJ:

Doktor Stokman. Banjski lekar koji je obznanio da je banjska voda otrovna. Lekar koji je objavio na sav glas da se ljudi truju onim za šta misle da ih leči. Zbog te izgovorene istine, izgubiće posao i ugled. I svoju će porodicu dovesti na rub egzistencije. Čovek opijen vrlinom. O njemu ćemo pripovedati. Čovek opijen vrlinom. O tome je reč.

HOR:

Opijen uvek treba biti.

Vinom, poezijom ili vrlinom.

U tome je sve. Početak i kraj mudrosti.

 

Da ne prihvatimo strahovit jaram vremena

Koji nam tišti dušu i povija nas ka zemlji.

 

Opijen uvek treba biti.

Vinom, poezijom ili vrlinom.

U tome je sve. Početak i kraj mudrosti.

 

Da ne budemo mučenici i robovi

Nego kovači sudbine, sopstvene sudbine,

 

Opijen uvek treba biti.

Vinom, poezijom ili vrlinom.

U tome je sve. Početak i kraj mudrosti.

 ————————————————————————————————–

Zlatko Paković (1968), reditelj i pisac

Diplomirao pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Tokom devedesetih režirao u pozorištima u Bugarskoj i na Kipru, a zatim u Srbiji, uglavnom u Centru za kulturnu dekontaminaciju. Tu razvija osobenu poetiku žestokog političkog komentara i naglašenog ludičkog izraza. Takve su predstave: „Zatvor podunavske regije“ (prema četiri drame Biljane Jovanović) i „Gospođa Olga – u potrazi za konačnom verzijom“ (prema komadu Milutina Bojića).

Pakovićeva najpoznatija predstava jeste „Ubiti Zorana Đinđića“, u produkciji Studentskog kulturnog centra Novi Sad.

Za svoju najnoviju predstavu „Ibzenov Neprijatelj naroda kao Brehtov poučni komad“, dobio je Međunarodnu Ibzenovu stipendiju (The International Ibsen Scholarship 2014).

Objavio je zbirku pesama “Dnevnik pevanja” i dva romana: „Soba za jedan krevet“ i „Zajednički pepeo“ (nemačko izdanje, “Die gemeinsame Asche”, Berlin, 2013). Takođe, knjigu “Anatomija nacionalističkog morala i druge kolumne”.

Stalni je kolumnista i pozorišni kritičar dnevnog lista Danas. Dobitnik je nagrade „Desimir Tošić“ za publicistiku 2010. godine.

Živi u Beogradu.

Njegove pozorišne premijere 2015. godine:

MERA 2015, autorski projekat (Pozorište “Deže Kostolanji”, Subotica)

PRINCIP 2014, autorski projekat (SKCNS i Danas, Novi Sad)

ENCIKLOPEDIJA ŽIVIH, u saradnji sa Jetonom Nezirajem (CZKD i Qendra Multimedia, Beograd/Priština)

Foto: Srđan Veljović

Podrška ciklusu

Slični članci

Loading...