Likovni program: Zagreb Review and Update, Renata Poljak

18.12.2015. | 19:00

Likovni program: Zagreb Review and Update

Renata Poljak, autorska prezentacija

Moderatorka razgovora: Aleksandra Sekulić
Sa Renatom Poljak upoznaćemo se sa radovima ove umetnice koji su već izlagani i prikazivani širom sveta, i sa njihovim kontekstom, umetničkim postupcima i recepcijom; i videćemo najnoviji rad, što će nam biti povod za razgovor o aktuelnoj umetničkoj praksi.

Renata Poljak jedna je od najpriznatijih hrvatskih umjetnica srednje generacije. Njeni radovi u mediju fotografije, instalacije, filma i videa koriste slike snažnih metaforičkih potencijala, koje se referiraju na političke, ekonomske i socijalne fenomene od ranih 1990-tih pa sve do danas – kako na području Hrvatske (gdje Poljak živi i radi), tako i u široj Evropskoj regiji. Za koncipiranje i produkciju svojih radova Poljak upotrebljava elemente autobiografije, naraciju u prvom licu, arhivske i dokumentarne materijale, kao i društvene situacije i pojave koje svakodnevno susreće, izolira te transformira u kompleksne i intrigantne motive. Sadržajno, radovi Renate Poljak kontempliraju o pojmovima sjećanja i zaborava, te progovaraju o tome kako različite ideologije, povijest i političke agende bivaju konstruirane i diseminirane.

Rođena 1974. godine, Renata Poljak završila je Umjetničku Akademiju u Splitu, a nakon toga je studirala na Ecole Régionale des Beaux-Arts u Nantesu.Živjela je i radila dugo godina u Parizu, te učestvovala na najpoznatijim američkim umjetničkim rezidencijama: San Francisco Art Institute, Art in General (New York), Art OMI (New York), te Skowhegan (Maine). U zadnjih nekoliko godina Poljak izlaže u prestižnim međunarodnim institucijama kao što su Centre George Pompidou (2010.) te Palais de Tokyo (2012.) u u Parizu, te dobija mnogobrojna priznanja za svoj rad: za Velika Očekivanja dobila je nagradu za najbolji film na festivalu Black Box u Berlinu, a njezin video rad Režiranje glumaca / Režiranje uvjerenja dobio je nagradu T-HT natječaja u Muzeju suvremene umjetnosti (2012.). Umjetničine recentnije samostalne izložbe održane su u Art in General, New York (2008.), Galerie Artopia, Milano (2009.) i Puli, Novigradu i Poreču (simultane izložbe Tri poglavlja, 2011.), te u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2013.). U jesen 2012. Renata Poljak izlagala je u sklopu projekta Festivala hrvatske kulture u Marseillu i Parizu. Njezina samostalna izložba u Neprecizna sjećanja u New Yorku uvrštena je od strane poznatog njujorškog tjednika The Village Voice u tri ponajbolje izložbe koje se mogu pogledati u New Yorku u siječnju 2013., dok je zapažena retrospektiva njezinih radova u studenom 2014. otvorena simultano u dva prestižna montrealska prostora- galerijama Optica i Occurrence. Radovi joj se nalaze u muzejskim i privatnim međunarodnim kolekcijama.

Program projekcija

Staging Actors/Staging Beliefs  (Hommage to Slavko Štimac) 2011

Great Expectations 17’ 2005, short film:  super 16mm, final format HD

Skok/Jump, 4’, 2000

Wonderland video installation, 2002

Souvenirs, Memories, 6’30”, 1999

work in progress, 2015

Sinopsisi filmova:

  1. Staging actors/Staging beliefs

Film Boško Buha, glumac Ivan Kujundžić

Video 11 min.

Video se tiče ličnosti Ivana Kujundžića. Kao dete, Ivan Kujundžić je postao šitoko popularan njegovim pojavljivanjem na filmu. On je otelotvoravao istorijsku ličnost Boška Buhe u istoimenom jugoslovenskom filmu. Snimljen 1979. godine, taj film se bavio životom, ratnim borbama, hrabrošću i herojskom smrću jednog od najmlađih partizana, koji je imao samo 15 godina kada se pridružio komunističkom pokretu i koji je posthumno odlikovan orednom Narodnog heroja Jugoslavije. Kroz brojna prikazivanja, kako u bioskopima tako i na nacionalnoj televiziji, ovaj flm je služio širenju kmunističke ideologije i vere u jugoslovenski socijalistički sistem.

Boško Buha je bio jedan od najpopularnijih filmova jugoslovenske ere. Lik Boška Buhe je bio Kujundžićeva prva i poslednja uloga. Nakon samo 10 godina posle tog glumačkog angažmana, Ivan Kujundžić je bio aktivni učesnik Srpsko-Hrvatskog rata koji je obeležio kraj jugoslovenske federacije i njenih političkih ciljeva – baš onih za koje se Boško Buha i borio.

Ivan Kujundžić danas ima 48 godina. Jedan intervju, dve realnosti…

Great Expectations (Velika očekivanja) 17 min., 2005., kratki film, super 16 mm, HD format

Čovek i arhitektura govore istim jezikom. Ljudsko i arhitektonsko nasilje su rezultat iste virusne infekcije – „velikih očekivanja“. Oslikavajući ljudsku neuviđavnost, kao i nastanak jednog hibridnog pseudourbanog okruženja, autorka nalazi uzajamne veze i isprepletanost porodičnih odnosa, arhitektonskog urbicida koje se dešava Splčitu i njegovoj okolini sa nasiljem na fudbalskom stadionu što se sve završava incidentom opisanom u crnoj hronici dnevnih novina.

Skok, 4 min., 2000.

Umetnica se penje na skakonicu blizu mora. Obučena je u bade-mantil i kapu, a i našminkana je. Šeta napred-nazad po odskočnoj dasci, ponavljajući na francuskom: „Da li da skočim ili ne“. Zatim govori na hrvatskom: „Ako skočim skinuće mi se šminka.“, nastavljaju da opsesivno šeta napred-nazad na dasci. Znoj joj polako spira šminku…

Zemlja čuda, video instalacija, 2002.

Video-instalacija Zemlja čuda se sastoji iz jedne video projekcije i dva TV aparata. Video koji se projektuje je takođe nslovljen Zemlja čuda, i sastoji se iz mešavine privatnih materijala sniljenih super 8 kamerom i slika Sarajeva nastalih 2001. godine.

Tokom čitavog tajanja videa, čuje se glas umetnice koja govori odlomke iz knjige Alisa u zemlji čuda: „Ukoliko on prestane da sanja o tebi, šta misliš gde bi onda bila? Kako možeš da ga probudiš, ako si samo jedna od stvari iz njegovog sna? Ne znam zašto plačeš, jer na taj način nećeš postati ništa stvanija.“

Na dva TV prijemnika postavljena u isti prostor, teku dva identična iznova počinjuća videa koji nemaju početak ni kraj, samo prolaze. Video prikazuje umetnicu izbliza kako šeta ulicama Sarajeva što se rastapa u slike polja crvenih makova da bi se opet pretapanjem vratio krupan plan umetnice i sve tako iz početka.

Tokom videa, umetnica peva pesmu Crveni makovi. U pesmi su crveni makovi metafora partizanske borbe za Jugoslaviju i predstavljaju metaforu za njihovu prolivenu krv. Pesma Crveni makovi se takođe ovde koristi kao simbol zajedničke prošlosti, evocirajući istoriju jedna nacije koja danas više ne postoji.

Suveniri, uspomene, 6,30 min., 1999.

Ovaj video se bavi značajnom temom očinske figure kako u privatnom tako i javnom, političkom smislu. Umetnica piše i iznova ispisuje reči „Tito, tata“ opsesivno. Sličnost ovih reči, istovremeno na auditivni i vizuelni način primoravaju umetnicu da ponavlja njenu aktivnost iznova. Auditivne karakteristike se pretvaraju u jednu mantrističku, repetitivnu sekvencu čija zvučnost prektiva sadržaj reči. Ritmičko ponavaljanje zvukova i gesta ispisivanja reči „Tito“ i „tata“ pretvara te reči u zvučni materijal za nekakvu pop pesmu uz koju umetnica igra.

Tekući projekti:

Work in progress 2015

Početkom 20. veka ljudi sa hrvatskih osrtva su često emigrirali u Južnu Ameriku bežeći od gladi i tražeći bolji život. Žene su ostajale kod kuće čekajući njihov povratak.

Naslovljen Partenza (na hrvatskom dijalektu kojima se služe ljudi sa ostrva, a ta reč na italijanskom znači odlazak) film uspostavlja veze imeđu dve emigrantske priče: jednu hrvatskog čoveka sa početka prošlog veka i drugu jednog afričkog čoveka sa početka ovog veka.

Osnovna ideja filma je da prikaže krhkost ljudske egzistencije uzrokovanu političko-ekonomskim i društvenim promenama, uporedo sa emigratskim pričama koje s eponavljaju kroz istoriju. More i dok se pojavljuju kao vodeća nit filma, dok se more koristi kao simbol nadanja, ali i takođe čežnje i patnje.

Kritičari su rekli…

  1. Postavljanje glumaca na scenu /Postavljanje na verovanja scenu

(omaž Slavku Štimcu)

Uzimajući slična razmišljanja o uticaju filmske industrije na foriranje identiteta, ova instalacija, odnosno kinematografski aparat, 16mm projektor sa 16mm filmskom trakom koja je spojena u krug, baca univerzalno svetlo na naziv Postavljanje glumaca na scenu /Postavljanje na verovanja scenu. Poljak se u njenom 16mm filmu isključivo fokusira ma motiv snega. Ona aranžira i snima kako pada lažni sneg, osvetljen reflektorima na pozorišnoj sceni. Ova nema neprekidna scena snega koji pada i postepeno prekriva scenu snimljena kao statičan kadar i praćena samo repetitivnim zvukom samog projektora u mračnoj prostoriji za prikazivanje, postaje dirljiva, poetska metafora.

Kao i u mnogim prethodnim radovima umetnice Poljak, lična sećanja i (auto)biografska forma služe kao polazišne tačke za stvaranje jednog složenog eksperimenta. Ovaj put taj eksperiment se odnosi na ikoničku snagu kinemtografskih slika u predstavljanju i kruženju ideologija i političkih ciljeva, kao i oblikovanju kulturnog sećanja. Dok se u onom delu rada za koji je korišćena video tehnologija umetnica podriva linearne nrekidne narative i isprepleće prošlost i sadašnjost, kolektivna sećanja i individualne univerzume, istorijske činjenice i stvorene realnosti, ona se kroz ovu poetsku filmsku projekciju direktnije obraća gledaocu, kreirajući atmosferu zaranjanja u razmišljanje.

Slavko Štimac je bio jedan od najpoznatijih glumaca iz Jugolsavije koji je svoju karijeru započeo još kao dete. On je kroz svoje uloge otelotvoravao čitavu Titovu ideologiju – komunizam, socijalizam, Jugolsaviju, bratstvo i jedinstvo. Renatina generacija je odrasla sa njim kao detetom sa ekrana, verujući u iste ideale za koje se on borio na platnu.

Film Vlak u snegu pripoveda o solidarnosti i kolketivnoj odgovornosti dece koja deluju zajedno, samoorganizujući se u naporu da izvuku voz zaglavljen u mećavi tokom ekskurzije. Ovaj film je zadobio veliku podršku Jugoslovenskih omladinskih organizacija jer je odgovarao njihovim ciljevima. Slično filmu Boško Buha, ovaj film je uticao na mnoge generacije koje su odrastale u Jugoslaviji.

Štimčeva pozicija filmske zvezde je propala posle raspada Jugolsavije, utoliko ukoliko niko ne može da bude filmska zvezda u zemlji koja više ne postoji.

Željka Himbele

Podrška ciklusu

Slični članci

Loading...