stav

Čudo u Šarganu

Autor: Borka Pavićević
13.01.2014.

„Sa Ovčara i Kablara,

čobanica progovara.

Druže Tito bjela lica,

kad ćeš doći do Užica.

Kad ćeš doći u Užice i dovesti jedinice“.

(Omiljena pesma Zorana Radmilovića na putu za Užice )

Užice je postalo grad neplivača, zabranjeno je kupanje, i plivanje, u Đetinji, budući da se u nju izliva celokupni ratom i privatizacijom kumulirani otpad nove vikendaške, postmoderne i varvarske klase.

A onda je klasa, soj, roj, stado, krenulo da zida zgrade u pola planine i nadasve ta „divna stvorenja“, vikendice, „ objekte za odmor“ u prirodi. Kada sa etno-pijace na Zlatiboru, na vrh „urbanog“ odmorišta (kafane i kafici), pogledate „na dole“, vidite ni selo, ni grad. Kuću na kuću, pribijena jednu uz drugu, senkrup uz verandu, ulaz u kuću kroz/preko senkrupa. Kada to sagledate, onda se s pravom možete upitati šta se to zapravo dogodilo da poznata zlatiborska kuća, sa krovom na četiri vode od šindre, arhitektonski primer uklopljenosti stanovanja, bivanja, i okoline, bude izdata, napuštena, a na njeno mesto sandučara podignuta.

Scena je zaista bunjuelovska a stvarna. Grad na planinskoj reci Đetinji, izvorište do izvorišta, rezervoari, jezera pitke vode, poslednje Vrutci podignuto, završeno septembra 1984. Grad Užice nema vode.

Nakon Berlinskog kongresa pridošao narod iz Crne Gore – Brda i Hercegovine. Užice, mesto planinsko, zime hladne, brda šumovita, seče se za ogrev. I šuma na Zabučju, desna obala Đetinje, bila je posečena. Risto Tešić, časovničar, sakupi – organizuje đake gimnazijalce i stariji meštani se pridruže i po Tešićevom planu Zabučje pošume. Potoke i brzake reguliše i šiblje duž obala posadi, uz litice borove, uz Đetinju vrbe, pa borove. Kasnije su i česme na izvorima podignute. Staze i odmorišta izgradiše još dok je pošumljavano. Tako je nastao Veliki park 1884. godine. Nije bilo razlike između Užica i Šamonija.

Užice je elektrificirano 1900. godine, i to saznajem od jednog od najboljih znalaca užičkih infrastrukturnih prilika, istoričara Aleksandra Spasojevića. Svaka kuća imala je struju, i svaka ulica bila je osvetljena te hiljadu i devetstote godine.

Pruga, uskotračna, stiže hiljadu devet stotina i dvanaeste.

Između dva svetska rata pruga od Užica preko Šargana spojena je sa prugom Sarajevo, Metković, Dubrovnik, Boka Kotorska-Zelenika.

I komunalna politika Užica između dva svetska rata u najboljoj je tradiciji prethodnih generacija, u celom Užicu završava se izgradnja vodovoda, kanalizacije, ulica i kejova na obalama Đetinje. Za sve to Užice se zadužilo kod Hipotekarne banke i kredit vratilo.

Pedesetih godina Užice ima do deset hiljada stanovnika, danas ih je šezdeset hiljada. Tada se Užice, pedesetih, snabdevalo vodom iz dva rezervoara, jedan je bio na Pori, a drugi na Dovarju.

To, naravno, nije bilo dovoljno za grad, pogotovo posle podizanja fabrike Sevojno. Užice podiže zajam u Americi 1977. za izgradnju akumulacije Vrutci, grad kredit sam vrati. Jedan manji deo zajma kreditor je poklonio Užicu.

Lazar Jovanović, direktor instituta „Jaroslav Černi“, projektant velikog broja vodoprivrednih objekata u Srbiji i inostranstvu, zauzda Đetinu i kod sela Vrutci načini jezero, akumulaciju. Jezero, akumulacija, rezervoar vode za piće završen je – otvoren je 24. septembra 1984, na stogodišnjicu od pošumljavanja Velikog parka.

Jezero se nalazi na sedam stotina metara nadmorske visine. Dugačko je osam kilometara. Brana je visoka osamdeset metara, dugačka je dve stotine i četrdeset metara. Na Cerovića brdu „Terazije“ izgrađena je fabrika za preradu vode Užičkog vodovoda.

Ostalo znate.

I pored svih propisa i standarda o zaštiti voda oko rezervoara pijaće vode, jezera Vrutci, nije podignut šumski prsten. Varvarskih devedesetih „niču objekti“ sa i bez senkrupa, „objekti“ i sami senkrupi s obzirom na mesto gde su podignuti i ne samo zbog toga. O pranju „motornih vozila“ i bacanju bilo čega što nekom zasmeta u rezervoar pijaće vode, ni sada nakon pokušaja, pa makar i iz „grube nepažnje“, „trovanja šezdeset hiljada Užičana“, ni govora, ni pomena.

I pored svega toga do pre oko godinu dana komunalne vlasti su uspevale da se izbore da iz česama u Užicu ne teče otrovana voda. Ni u dva svetska rata, pod okupacijom, ni u obnovi i u izgradnji, ni u toku sankcija Sovjetskog Saveza i Istočnog lagera, ni u toku industrijalizacije, ni pod sankcijama devedesetih, ni u toku bombardovanja 1999, prirodno pitka voda u Užicu nije bila otrovana, u tome se uspelo sada. Ti sada, ako sutra ne postanu prošlost, Užičanima preostaje jedino da se rasele.

„Zagađen vazduh i voda su posledica nemara i nebrige“, piše Nataša Mičić u „Danasu“. Nekada su vlasti u gradu znale da predvide buduće potrebe i pronađu rešenje pre nego što se problem pojavi. Tako je na Đetinji, posle Tare najčistijoj reci u bivšoj zemlji, izgrađena jedna od najviših brana u Srbiji, pa su se Užičani mogli hvaliti fabrikom čiste i hladne vode čak i predimenzionisanog kapaciteta.

Đetinja se nije mogla otrovati ne radeći na tome. Na tome se moralo raditi. Izgleda da je završna radnja na trovanju sadašnja komunalna vlast u Užicu.

Koliko juče Nebojša Rodić, ministar odbrane, kaže „kako se Užice ima dovesti u situaciju da dobije vodu. „

A u novinama osmog januara piše „Vučić naredio da Užičani dobiju vodu za piće“.

Do decembra 2013. pored Đetinje i svih izvorišta nije bila potrebna naredba da Užice ima vodu. Dovoljno je bilo ne zagaditi je.

Od decembra 2013. se naređuje. To je Užičanima borba dala da imaju Vučića za PPV-a.

Danas, 10.01.14.

Još članaka

  • In Memoriam: Dubravka Ugrešić (1949-2023)

    In Memoriam: Dubravka Ugrešić (1949-2023)

    „Svojevremeno je Dubravka Ugrešić, jedna od pet „hrvatskih veštica“, devedesetih, na preispitivanje (omiljena reč kada je pozorište u pitanju, u tekstovima o pozorištu uporno…

    17.03.2023.
  • POVODOM NAJAVE POKRETANJA INICIJATIVE PRED GRADSKOM KOMISIJOM ZA SPOMENIKE I NAZIVE TRGOVA I ULICA

    POVODOM NAJAVE POKRETANJA INICIJATIVE PRED GRADSKOM KOMISIJOM ZA SPOMENIKE I NAZIVE TRGOVA I ULICA

    Povodom najave pokretanja inicijative Pokreta slobodnih građana (PSG) da se ime Borka Pavićević dodeli javnoj površini u Beogradu, koja je oivičena ulicama Birčaninova, Bulevar…

    20.10.2022.
  • In memorian – Marko Brecelj

    In memorian – Marko Brecelj

    Kantautor Marko Brecelj preminuo je jutros u 71. godini, javlja Radio Koper.  U svoj pedesetogodišnjem radu, ovaj umetnik je pomerao granice u muzici, performansu,…

    04.02.2022.
Loading...