Angažovana ženska književnost: proza Fride Filipović i Nadežde Tutunović od 30-ih do 50-ih godina 20. veka

29.11.2016. | 19:00

Književni program

razgovor/okrugli sto

Angažovana ženska književnost: proza Fride Filipović i Nadežde Tutunović od 30-ih do 50-ih godina 20. veka

Autorka: Stanislava Barać

Učesnice: Žarka Svirčev, Jelena Milinković, Stanislava Barać i Tamara Krstić

Prozni opusi Fride Filipović i Nadežde Tutunović predstavljaju jedan od slojeva nedovoljno vidljivog književnog nasleđa u srpskom/jugoslovenskom kulturnom kontekstu. Zaborav dela Nadežde (Ilić) Tutunović donekle je očekivan zbog orijentacije ka popularnom koje od druge polovine 20. veka trpi olaki prezir dominantne srpske književne kritike. S druge strane, uprkos činjenici da je Frida Filipović sve do svoje smrti početkom 21. veka bila afirmisana kao prevoditeljka (prevodila dela Sartra, Liotara Bodrijara, Bašlara, Rikera, Deride), filmska scenaristkinja (Potraži Vandu Kos, 1957 i Gorke trave, 1967) i romansijerka (Gorke trave, 2000), njeno je ukupno delo nepoznato iole široj (čitalačkoj) publici. Tema ovog razgovora nije, međutim, celina opusa ovih autorki niti problem njihove marginalizacije, već definisanje specifičnog književnog toka koji uspostavljaju zbirke pripovedaka dve autorke, i to samo u određenim, društveno izrazito markiranim trenucima objavljivanja.

Proza dveju autorki nastajala u periodu od 30-ih do 50-ih godina 20. veka predstavlja fenomen (dvostruko) angažovane ženske književnosti. Počev od prvih zbirki pripovedaka  u izdanju popularne edicije Naša knjiga Izdavačke knjižarnice Gece Kona (Tutunović, Beogradske priče, 1934 i Kroz ulice i duše, 1938; Filipović, Priče o ženi, 1937), autorke ispoljavaju jasan feministički i socijalni angažman, koji nastavljaju u vremenu posle Drugog svetskog rata novim zbirkama priča (Tutunović, Prepuna čaša, 1953, Beograd, Prosveta i Filipović, Do danas, 1956, Beograd, Prosveta). Tematski kontinuitet proze ovih autorki jedan je od simptoma kontinuiteta feminističkog i levičarskog / komunističkog / antifašističkog delovanja koji pokazuje da Drugi svetski rat i sve što je on doneo na globalnoj i jugoslovenskoj sceni nije bio (samo) prelom, raskid, diskontinuitet u društvenom životu i drušvenim procesima, već upravo suprotno: središte kontinuiteta određenih društvenih tokova i intelektualnih tradicija.

Slični članci

Loading...