stav

Knjiga koja otežava rehabilitaciju devedesetih

Autor: Vuk Jeremić, Danas
12.10.2015.

* „Milan Piroćanac je govorio: „Opasno je biti u sukobu sa vremenom“. A vreme je razvoj vladavine prava, kapitalizma sa korektivom socijalno-demokratske filozofije, liberalne države koja nema za prioritet ratove, kazala autorka

Razgovor o knjizi „Dominantna i neželjena elita“ istoričarke Latnike Perović, koji je u subotu upriličen u Centru za kulturnu dekontaminaciju, bio je, kako je to sročio jedan od moderatora, bivši glavni i odgovorni urednik Danasa i nekadašnji ambasador u Sarajevu Grujica Spasović, pun fenomena.

Najpre, broj ljudi koji se pojavio na tribini o knjizi koju su pre četiri meseca izdali Dangraf i Radio-televizija Vojvodina doveo je do tačke pucanja smeštajne kapacitete domaćina. Ni sve pomoćne stolice u paviljonu Veljković nisu bile dovoljne da ugoste brojne posetioce. Naredni fenomen je da niko od publike, sedeli ili stajali, nije napustio tribinu tokom skoro dva sata izlaganja govornika. A čak devet govornika je predstavljalo fenomen po sebi. Konačno, fenomen je i to što su za stolom sedela dva moderatora. Pored Spasovića, razgovor je usmeravao i Radivoj Cvetićanin, urednik u Danasu i nekadašnji ambasador u Hrvatskoj.

Borka Pavićević, dramaturškinja i direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju, istakla je da je prirodno da se razgovor o knjizi Latinke Perović „Dominantna i neželjena elita“ održava u kući u kojoj je od njenog samog osnivanja neželjena elita bila prisutna.

„Svi ljudi koji se spominju u knjizi su antinacionalisti i svi oni deluju na jugoslovenskom prostoru, čak i pošto je sužen devedestih. Neki od njih su zastupali revolucionarne metode, počev od pisma Koče Popovića i delovanja Milovana Đilasa, dok su se drugi zalagali za postepeni razvoj i demokratiju. Ali ono što njih povezuje je da su svi bili evropejci i u tom smislu, da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas. Svi ti ljudi kojih više nema su naši savremenici“, rekla je Borka Pavićević dodajući da je ovom knjigom Latinka Perović „svoj dug ispunila, a da ostaje nama da ispunimo svoj“.

Milivoj Bešlin, istoričar iz Novog Sada, ocenio je ohrabrujućim da jedna knjiga, uz to i naučna, privlači ovoliko pažnje čitalaca, medija i javnosti.

„Knjiga je podeljena na dva, na prvi pogled nejednaka dela. Dominantna elita, personalizovana u piscu i političaru Dobrici Ćosiću, za koju je nacionalno oslobođenje i državno ujedinjenje cilj, a žrtvovanje slobode pojedinca volji kolektiva uslov opstanka. Neželjena elita je skup autonomnih pojedinaca, ljudi sa delom, odanih svojoj profesiji. To su ljudi privrženi zapadnom modelu razvoja koji su u nekom trenutku odbačeni na margine društva“, naveo je Bešlin.

Prema njegovom čitanju, dva glavna junaka ove knjige su Dobrica Ćosić i Marko Nikezić, ličnosti koje kristalizuju dva pravca srpske politike.

„Samo jedna od ove dve suprotstavljene koncepcije se ostvarila, samo jedna politika se realizovala. To, danas znamo, nije bila ona koju je simbolizovao Marko Nikezić. Savremenost je prevazišla i njegove najpesimističnije anticipacije o tome šta će se desiti kada se srpski nacionalizam samoostvari. Osporavanje političkih koncepcija Marka Nikezića, pre svega u nacionalnom pitanju, čemu smo svedočili i prethodnih meseci, od izlaska knjige, pokušaj je da se smer kojim je Srbija krenula nakon Nikezićeve smene 1972. godine i kojim je išla i narednih decenija, a koji je bio nepogrešiva negacija njegove politike, pokaže kao jedino moguć i neizbežan. Zato i danas ova knjiga, koliko je značajna za istorijsku nauku, toliko je i brana sve frekventnijem rehabilitovanju ideja i protagonista mračnih devedesetih“, rekao je Bešlin.

Dejan Jović, profesor Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba priznao je da je sa zebnjom prišao čitanju ove knjige koja ima malo manje od 700 stranica. Ipak, ubrzo je uvideo da se čita izuzeto lako, jer je, kako je rekao, napisana na izvrstan način koji vuče čitaoca.

„Svaka dobra knjiga, a ova to svakako jeste, otvara jedan broj pitanja, ostavlja nas zbunjenim, otvara kontraverze. Knjige koje to ne čine zaslužuju da ostanu na polici“, kazao je Jović. Njegovo mišljenje je da su svi akteri knjige bili istovremeno pripadnici i dominantne i neželjene elite.

„Knjiga pokazuje da je svaki čovek o kojem Latinka Perović piše imao unutrašnje dileme, veoma ozbiljne i da je srpsko društvo u drugoj polovini 20. veka bilo iznimno pluralističko. Da to nije bilo jednoznačno društvo. Ovo je živa knjiga i izvanredna knjiga za dalji dijalog“, naglasio je Jović.

Boro Krivokapić, novinar i publicista iz Podgorice smatra da knjiga „Dominantna i neželjena elita daje najcrnji mogući bilans srpskog gliba i krvi u kojem je nemilice udavljeno pet, šest Srbija, dve Jugoslavije, bezmalo deset generacija, nekoliko miliona ljudskih života i galaksija ideala i snova.

„Ova knjiga je monumentalni spomenik Srbiji, ali nažalost – pogrebni. Ona pokušava da odgovori na posthumni naslov Olge Popović Obradović – Kakva ili kolika država nam treba? Direktnije, da li želimo nacionalno-kolektivističku svesrpsku državu, odnosno veliku Srbiju, sa osloncem na takođe narodnu državu Rusiju ili realnu, praktičnu Srbiju kao liberalnu državu slobodnog pojedinca, državu vladavine prava po uzoru na zapadnoevropske moderne ustanove i veličine slične zapadnoevropskim državama“, istakao je Krivokapić.

Prema njegovim rečima, Latinka Perović je u ovoj knjizi prva dirnula u ikonu koja se zove Svetozar Marković.

„Ceo liberalni odijum je usmeren ka njegovom saradniku, a potom i predsedniku Vlade Nikoli Pašiću. Sada Latinka Perović pokazuje da bi se i kod bezgrešnog Svetozara Markovića moglo pronaći nešto od miloševićevske moderne federacije. Svetozar Marković je tvorac teze o zaostalosti kao prednosti, što je temeljno teorijsko uporište radikalskog oca nacije Dobrice Ćosića“, kazao je Krivokapić.

Kako je ocenio, Latinka Perović je, ne samo ovom knjigom, ogolila ukorenjenost srpskih socijalista u drugoj polovini 19. veka, ali i njihovih potomaka, u rusku revolucionarnu i izrazito antizapadnu tradiciju.

„Ako je Slobodan Jovanović ispisao desnu stranu srpske istorije, onda je Latinka Perović ispisala njenu nedostajaću levu stranu“, naveo je Krivokapić.

Prema njegovim rečima, naslon Srbije na Rusiju se predstavlja kao tradicionalistički, panslovenski, a u srpskoj nacionalnoj svesti posmatra kao ideološki, kao pupčani, kao bratski. I kao neraskidivi. Time se Srbija legitimiše kao antiintegracijski element što je neprestano gura u sukobe sa svima oko sebe i unutar sebe.

„Kao što ni sada nije Rusija stavila veto na britansku rezoluciju o Srebrenici, već je imperijalno zabravila veto ka evropskoj budućnosti Srbije“, rekao je Krivokapić.

Za sociologa Mladena Lazića, jedna od najvećih vrednosti knjige „Dominantna i neželjena elita“ je što se autorka bavila ovim ličnostima, oslanjajući se na ceo istorijski tok koji je njima prethodio. Naglasivši da samo dobar autor hoće da čuje primedbe na svoju knjigu, Lazić je istakao da otkriva ogromnu manu srpske istoriografije.

„Naša istorijska nauka je opsednuta političkom elitom i državom, a ekonomske elite nigde nema. To je važno proučavati, zato što ne može postojati građansko, demokratsko društvo bez razvijene autonomne kapitalističke elite. Ako se nauka ne bavi tom elitom, baviće se mediji. Na koji način? Tako što će ih zanimati pojedinačni slučajevi i to predstavnici kleptokratske elite. Takvo obesmišljavanje ekonomske elite vodi do dramatičnog urušavanja njenog društvenog ugleda i njene društvene snage i to je ono što mi imamo u Srbiji. A bez učvršćene autonomne ekonomske elite, mi nećemo imati demokratsko društvo“, kazao je Lazić.

Istoričarka Dubravka Stojanović je odlučila da ne govori o samoj knjizi, pošto je to činila na njenoj zvaničnoj promociji, već se fokusirala na njen deo o kojem se retko priča. O njenom predgovoru.

„On je izuzetno važan i vrlo neobičan i celom delu daje posebnu istorijsku dimenziju. Latinka Perović u predgovoru za knjigu koja se bavi drugom polovinom dvadesetog, piše o 19 veku. Tek sa predgovorom ličnosti dobijaju pravo mesto i pravi značaj u našoj istoriji. Odlazeći sve dublje u 19 vek, Latinka Perović je tražila odgovor na jedno pitanje. Zašto je Srbija, zašto je Jugoslavija, zapala u tako duboku krizu koja se pred našim očima pretvorila u krvavi građanski rat“, istakla je Stojanovićeva.

Kako je naglasila, istoriografsko delo Latinke Perović i svi bočni pravci istraživanja su joj omogućili da dođe do nekoliko revolucionarnih naučnih otkrića, koji su potpuno promenili naše razumevanje srpske moderne istorije.

„Prvi revolucionarni zaključak je da se ključna podela na dominantnu i neželjenu elitu desila još između 1878. i 1888. godine, kada je na političku scenu Srbije kao neka prirodna pojava stupila populistička Narodna radikalna stranka i pripremila teren za sve što se kasnije desilo. Drugi revolucionarni zaključak je da u svim etapama društva, od Svetozara Markovića do Zorana Đinđića nijedna srpska stranka nije govorila o ekonomiji i razvoju Srbije, već samo o tome kako raspodeliti siromaštvo. Treća ideja je dugotrajno i sistematsko odbacivanje kapitalizma i evropskih vrednosti i istrajan otpor modernizaciji. Na toj izvornoj protivrečnosti, nastale su sve naše podele“, navela je Dubravka Stojanović i dodala da je Srbija već vek i po ostala verna toj egalitarnoj, kolektivističkoj, narodnjačkoj i nacionalističkoj ideologiji, koja ju je na kraju i dovela do krize devedestih i raspada države u kojoj živimo.

„U poslednjoj rečenici predgovora Latinka Perović kaže:’ Možda je već kasno za jednu teoriju koja bi razrešila paradoks današnjeg srpskog društva’. Moram da kažem da se ne slažem. Tu teoriju stvarala je pregnantno i polako, sama Latinka Perović. U svim svojim istraživanjima od 1975. godine do danas. Knjiga „Dominantna i neželjena elita“ samo je krunski dokaz te istraživanjima dokazane i potpuno zaokružene teorije Latinke Perović koju možemo da nazovemo kopernikanskim obrtom u našoj istoriografiji“, rekla je Stojanovićeva.

Književnik Laslo Vegel je rekao da je knjigu Latinke Perović, iako je istorijsko delo, čitao kao roman.

„Ako ovo delo posmatramo kao roman, onda je po meni njen glavni junak Marko Nikezić. Čovek izuzetno obrazovan koji dobro zna da modernizacija Srbije može da se dogodi jedino odozdo, ali mora da je modernizuje odozgo. On zna da su Istočnu Evropu modernizovali ili ruski bajoneti ili partizanske puške. Druga dvojnost sa kojom se borio je što se zalagao za demokratiju koja je bila u direktnoj suprotnosti sa partijom kojoj je pripadao. To Marka Nikezića čini modernim junakom našeg vremena“, kazao je Vegel.

On je izrazio zadovoljstvo što je jedan od likova koji se obrađuje u knjizi i pisac i filozof Radomir Konstantinović.

„U modernom vremenu nacionalne države gube moć na ekonomskom planu od multinacionalnih korporacija. Zbog toga su sve te države regiona jako uvređene. Stoga, one svoju snagu i moć pokazuju u kulturi. Danas u celom regionu se vodi jedna kulturna kontrarevolucija. Države to rade tako što elitnu kulturu žele da izbace i da na njeno mesto dovedu jednu popularnu, kič kulturu. I pomoću toga one žele da vladaju nad svešću ljudi“, istakao je Vegel, dodajući da bi voleo da su se u knjizi našli i Danilo Kiš i Mirko Kovač.

Mile Bjelajac, direktor Instituta za noviju istoriju Srbije je naglasio da će knjiga „Dominantna i neželjena elita“ ući će u red onih koje se čitaju prevashodno da se vidi kako je Latinka Perović gledala na stvari, kako je ona videla ljude, kako je vodila polemike, kada je bila istoričar, a kada političar koji se bori za svoje ideje i za svoje viđenje.

Nakon svih govornika koji su izneli svoje viđenje knjige i razgovarali o pitanjima koje ona otvara, brojnoj publici se obratila i sama autorka.

„Ova knjiga je u svom središtu imala sve vreme tu istorijsku dihotomiju, ili više istorijskih dihotomija, od početka 20. veka do 1991. godine, a ako hoćete i do 2015 godine. Srbija je na početku 19. veka totalna zemlja. Etnički, socijalno, verski, kulturno. Elite se razvijaju od samog početka srpske države i to u vezi sa dva procesa. Sa organizovanjem srpske države, koja traži pismene ljude sposobne da vode njene institucije i u vezi sa obrazovanjem tih ljudi u siromašnoj seljačkoj zemlji, ali putem slanja njenih pitomaca na Istok i Zapad. Naravno, kroz obe elite prolazi linija podele. Ostati veran patrijarhalnom modelu društva, plemenskom društvu, kolektivnoj zajednici i naročito posle sticanja nezavisnosti na Berlinskom kongresu, odrediti prioritete koji se, govorio je Pašić, ne tiču običnog naroda. Ti se prioriteti formulišu u toj maloj, tankoj, ali postojećoj eliti. U prvi prioritet spada oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda koji zahteva pripremu putem ratova. Drugi prioritet teži razvoju realne srpske države u dubinu, po uzoru na zapadnoevropske države. Tako možete objasniti zašto ni u jednom od programa političkih partija nema ekonomske elite, to jednostavno nije prioritet. Te dve paradigme su obeležile srpsku istoriju i zato sam ja posle dugog premišljanja dala naslov knjizi „Dominantna i neželjena elita“. Jer u dominantnoj eliti Dobrica Ćosić je samo neka vrsta šamana, oko njega se koncentriše više intelektualnih krugova u Srbiji. Drugu paradigmu slede liberali koji su se školovali na Zapadu i koji misle da Srbija treba da hvata korak sa istorijom. Milan Piroćanac je govorio: ‘Opasno je biti u sukobu sa vremenom’. A vreme je razvoj vladavine prava, kapitalizma sa korektivom socijalno-demokratske filozofije, liberalne države koja nema za prioritet ratove. To je ono što je razvrstavalo te ljude“ rekla je Latinka Perović. Ona se zahvalila organizatorima, izdavačima, govornicima i publici. Na kraju izrazila je zahvalnost i još jednoj grupi ljudi.

„Ja sam svesna odjeka knjige. Ali, nastojim da budem skromna i tiha. Najčešće pomislim kad bi taj odjek mogao da se vrati ljudima o kojima ova knjiga govori, jer oni su pravi izvođači njenog odjeka“, navela je Latinka Perović. Paviljon Veljković je potom ispunio glasan i dug aplauz.

Internacionala kao zvučna pozadina

Ozbiljnu atmosferu koja uobičajeno krasi tribine o knjigama na trenutak je razblažila neplanirana muzička numera. Naime, dok je istoričarka Dubravka Stojanović govorila o tome da se Srbija od svog osnivanja nikada nije definitivno odredila za Istok ili Zapad, nekome u publici je zazvonio mobilni telefon. Ono što je kod prisutnih izazvao smeh, a ne očekivano negodovanje, bila je pesma koja se čula. Sa mobilnog telefona svirala je komunistička himna – Internacionala.

Večeras u Zrenjaninu

O knjizi Dominantna i neželjena elita, danas u 19 sati, razgovaraće se u PK Zeleno zvono u Zrenjaninu. U razgovoru učestvuju istoričar Milivoj Bešlin, sociolog Nebojša Popov i istoričarka Latinka Perović, autorka dela. Razgovor vodi Rade Radovanović, novinar Danasa.

Preuzeto sa Danas online.

Još članaka

Loading...