Nevidljiva strujanja — jugoslavenska kinoklupska avangarda sa ženskim potpisom

03.11.2016. | 19:00

Gostujuća urednica: Petra Belc

“Nevidljiva strujanja — jugoslavenska kinoklupska avangarda sa ženskim potpisom”

 

Povijest eksperimentalnog filma pisana je pod hegemonijom narativnog igranog filma s jedne i „divova“ filmske avangarde s druge strane, a takva je dvostruka veza u patrijarhalnoj i tržišno usmjerenoj kulturi ženskim autoricama osigurala gotovo potpunu nevidljivost. Snažna scena jugoslavenskog kinoklupskog filma često se pritom spominje kao rasadnik najznačajnijih redatelja „jugoslavenskog filmskog iskustva“, i nerijetko se zaboravlja na činjenicu da je sam amaterski film u to vrijeme lavirao između potrage za izrazom u granicama naracije i pravila žanra, i probijanja puta do vlastite rodne samostalnosti — eksperimentalnog filma. Sličan su problem imale i autorice koje su svoje filmske eksperimente ostvarivale u onodobnim kinoklupskim okvirima, a uz praktične stvaralačke prepreke njihovi su radovi danas gotovo nepoznati. Promatramo li ove nedostatke iz vizure konteksta socijalističkog društva koje je ženu nominalno pozicioniralo kao nositeljicu i pokretačicu društvenih zbivanja, nužno se nameću pitanja konkretnih razloga njihove marginalizacije, i vrijednosnih kriterija za procjenjivanje kvalitete njihova rada. Pišući o američkim filmskim eksperimentatoricama, Jean Petrolle i Virginia Wexman precizno su stoga istaknule da „mnogi kritičari često zanemaruju ili podcjenjuju ova djela djelomično zbog toga što ženski eksperimentalni filmovi učestalo revidiraju same paradigme unutar kojih je ova filmska tradicija bila promatrana“.
Filmovi u programu heterogeno su tkivo radova autorica različitih poetika i estetika, različitih razdoblja, medija i proizvodnih uvjeta. Neke od njih radile su na cjelovitim opusima koje nikada nisu dovršile, neke su napravile tek po jedan film, dok je o pojedinim autoricama teško naći bilo kakav tekstualni zapis. Znatan je broj filmova izgubljen, neki su ovdje zalutali sretnom greškom, a mnogi dostupni filmovi nisu restaurirani i postoje samo u obliku preglednih kopija. No unatoč ovim nedostacima i istraživačkim preprekama — kojima ćemo se posvetiti u uvodnom izlaganju — okupljeni filmovi tvore uzbudljiv korpus ženske subjektivnosti i hrabro provociraju postojeći kanon jugoslavenskog eksperimentalnog filma. Čine to napadajući ga temama kojima se rijetko bavio (na takav način): svakodnevicom, majčinstvom, seksualnošću i vlastitim vizijama ritma, teksture, cirkularnosti i tišine.
Mama je bila žena, ali je mama bila vrlo energična žena (…), za obitelj je ona bila apsolutni šef, na samo nama, nego i tati. Ali znam da je imala dosta problema sa svojom pozicijom unutar tog amaterskog filma jer je bila naravno žena, ali i njezin stil je bio drugačiji od stila koji je tada valjda bio u trendu, pa mislim da ona u Kino klubu Zagreb nikad nije ni bila prihvaćena kao ravnopravni član, jer su ti članovi imali potpuno druge pretenzije i ideje i mislim da je zbog nje čak osnovan i novi kinoklub (…)

(Sin Tatjane Ivančić, arhivska građa)
————-
Filmski program — 1h 15min 52 sec
Putositnice, Tatjana Ivančić, 1976., 5′

Putovanje, Bojana Vujanović, 1972., 2′

Žemsko, Dunja Ivanišević, 1968., 6′

Igra života, Tatjana Ivančić, 1972., 4′

Četvorodimenzionalna kuća, Mirjana Božin, 1982., 9′

Diabl, Zorica Kijevčanin, 1988., 10′

Od 0 do 2, Tatjana Ivančić, 1972., 7′

Igra, Sunčica Jergović, 1982., 2′

Rondo, Divna Jovanović, 1963., 3’50“

Linija manjeg otpora, Bojana Vujanović, 1969., 5′

0, Dubravka Rakoci, 1978., 3’12“

Ekvinocij, 1973., 4’20

Erna, Erna Banovac, 1963., 2’30

Pieta, Biljana Belić, 1970., 4′

Golo, Zorica Kijevčanin i Miodrag Milošević, 1983., 8′
Hvala Akademskom filmskom centru, Kinoklubu Zagreb, Hrvatskom filmskom savezu, 25FPS i Dubravki Rakoci na ustupanju filmova za projekciju.
CZKD Bioskop realizuje se u 2016. godini uz podršku Ministarstva kulture, medija i informacionog društva Republike Srbije. CZKD Bioskop ima za cilj osvajanje prostora prikazivanja filma koji ne robuje imperativu samoodrživosti mašine kulturnih industrija već evocira specifičnu tradiciju gledanja i proizvodnje filma koju su negovali kino klubovi i filmske škole i ovom praksom uticali na celokupnu filmsku kulturu upravo odnosom poštovanja prema svim učesnicima i elementima filmskog procesa. Kontakt: aleksandrasekulic@czkd.org

Podrška ciklusu

Slični članci

Loading...