stav

Raspevana avantura slobode

Autor: Goran Cvetković
23.12.2014.

Svake godine Ibzenova Fondacija iz Norveške raspisuje konkurs i dodeljuje stipendije za projekte u razvoju koji se bave nekim od brojnih aspekata rada i dela Henrika Ibzena. Na ovogodišnji konkurs prijavilo se više od 80 autora iz više od 40 zemalja iz celog sveta. Fondacija je dodelila samo 3 stipendije, od kojih je – prema zapisniku sa dodele – na prvom mestu bio projekt Zlatka Pakovića „Ibzenov Neprijatelj naroda kao Brehtov poučni komad“.

U okviru iste svečanosti, Fondacija je dodelila Ibzenovu Nagradu za životno delo dramskom piscu Peteru Handkeu. Autor Zlatko Paković predstavio je svoje ideje i dotadašnje rezultate rada na projektu pred zainteresovanim gledaocima i pred žirijem ove prestižne i vredne nagrade. Imao je i šta da prikaže – projekat je bio u radu već više meseci – sastojao se od radionica sa različitom publikom u nekoliko gradova Srbije, gde se posle prikazanih nekoliko numera iz nastajućeg komada diskutovalo o problemima slobode, kako ih vide autor, Ibzen, Breht i, naravno, svi prisutni u dvoranama.

Ima mnogo toga što ne znamo o Ibzenu i Brehtu – nijedan od ovih autora ne nalazi se u obaveznoj školskoj lektiri, pa bi se moglo reći da je za upoznavanje njihovog rada potreban poseban napor zainteresovanog čitaoca. Štaviše, Breht se ne izučava ni na germanistici, kao da ga nije nikad ni bilo. A njegovo delo je, možda, posle mnogo vekova vladavine Aristotelove dramske obaveze prema pravilima sa nezaobilaznom katarzom, prvi kompletan SISTEM sasvim drukčijeg, modernog, kritičkog i otrežnujućeg dramskog i pozorišnog programa. Breht jer uveo potpuno novi, svrsishodni odnos pozorišta, izvođača i publike, gde se estetsko zadovoljstvo stvara u zajedničkoj AKCIJI višeslojnog i permanentnog OTKRIVANJA, inače prikrivenih činjenica i odnosa u stvarnom životu. Brehtovi komadi RASPRAVLJAJU važne teme za svakog u publici – položaj različitih društvenih slojeva i klasa u procesima koji pokreću istorijsku dinamiku, ratovi, eksploatacija, pobuna, borba, preživljavanje krize, otpor nasilju manjine ili većine, opstanak suverenog pojedinca u vihorovima društvenih promena, uspostavljanje i održavanje moralnog integriteta u kriznim situacijama po unesrećenog čoveka… Što je takođe važno, Breht je smislio i u praksi sproveo značajne novine u pripremanju i izvođenju i svojih i već napisanih komada i o tome ostavio bogatu teorijsku građu – najpoznatije delo je „Mali organon za teatar“. U tom vrlo kompleksnom delu, Breht objašnjava zbog čega je pozorište u kome se glumac identifikuje sa likom koji igra, a gledalac sa herojem drame – prevaziđeno i, što je najvažnije, konzervativno i reakcionarno, sa stanovišta društvenog progresa i promene, neophodne za opstanak društva i izbegavanje raspada svih vrednosti, u šta, inače, sistemski vodi kapitalizam, imperijalizam i neminovni – rat!

Henrik Ibzen napisao je i delo „Neprijatelj naroda“, sasvim realističku, građansku dramu, o problemima savesti, morala i integriteta odgovornog čoveka – sve u sklopu krize morala, zasnovanog na nužnosti zgrtanja kapitala, iako je u osnovi zarade svesna prevara: ono što bi trebalo da leči, ono što gosti jedne banje plaćaju da ih izleči, banjska voda, zaražena je fekalnim vodama iz stare i trule kanalizacije, koja prlja prirodne izvore. Doktor Stokman, legendarni Ibzenov lik, glavni banjski lekar, na osnovu naučnih otkrića, pokušava da obustavi dalje iskorišćavanje i trovanje banjskih gostiju, ali se cela zajednica, koja živi od tih gostiju, suprotstavi njegovim aktivnostima i tako zgodno onemogući iznošenje kobne istine, da banja nastavi da radi i truje svoje goste, a Doktor Stokman izgubi i posao i status – sa porodicom prelazi u beskućnike, gde otkriva jedan sasvim novi život, ispunjen patnjama, ali i zadovoljstvima čiste duše.

Da bi prišao ovom složenom dramskom i društvenom problemu, Zlatko Paković pripremio je, u prvom delu predstave – vrlo efektno OBJAŠNJENJE svojih ideja i obrazložio svoje namere. No, i to je bilo sasvim brehtovski i sasvim pozorišno. Govoreći o specifičnom, čak i za Brehta vrlo uskom žanru poučnih komada, on je izveo samu suštinu tog žanra – prikazao je šta je, zapravo, poučni komad. Tumačenje, ali i izvođenje glavnih postavki, glumci su prosto OTPEVALI, veoma dobro na fascinantnu muziku prisutnog kompozitora Božidara Obradinovića, koji aktivno učestvuje u predstavi i svira i peva i glumi. U tom delu objašnjenja svoje zamisli, Zlatko Paković kao reditelj, vodi publiku, ali i učesnike kroz glavne pojmove i Brehtovog žanra poučnog komada, ali i Ibzenovog „Neprijatelja naroda“. Osvetljavaju se teme smisla pozorišta kao oruđa PROMENE stava gledalaca i učesnika, i promene POLITIČKOG stava – od zablude opštih postulata do istinski kritičkog stava, koji iziskuje POBUNU protiv naizgled večnih zakonitosti eksploatacije. S druge strane, Ibzenov junak u drami zaista, u praksi sprovodi promenu stava – i svog i svog okruženja, o stvarima koje izgledaju zauvek date – i time menja društvenu poziciju svih u drami: otkriva skrivene strasti eksploatatora, naizgled dobrotvora društva, egzistencijalne strahove svih u banji, koja truje pacijente, ali zarađuje za život stanovnicima i vlasnicima.

Uz objašnjenja reditelja, odigraju se kratko neke od značajnih ključnih scena iz Ibzenovog komada – i to na način Brehtovih poučnih komada, sa naglašavanjem i posebno oneobičenim izrazima likova, koji provociraju specijalnu pažnju i jasno izdvajaju elemente stradanja, poraza, nadmenog nasilja, bahate kupovine savesti, zlobne kazne za izdvajanje sopstvenog stava, makar on bio zasnovan na naučnim istraživanjima i ispravnim namerama.

Taj drugi deo predstave, zapravo je samo još jedan stepenik u dubljem uronjavanju u STVARNU avanturu poučnog komada. Autor Zlatko Paković uzima primer moći i vlasti iz savremenog društvenog miljea – scenskom igrom analizira jedan TV intervju Predsednika Republike Srbije, Tomislava Nikolića, u kome se on i sam dotakao Bertolta Brehta: odgovorio je na pitanje o svojevremenoj javnoj poruci Zoranu Đinđiću – neka mu kažu kad ga vide, da je i Tito imao problema pred smrt sa nogom… Na pitanje novinarke da objasni tadašnju izjavu, on je mirno rekao u svom poluuspavanom stilu – da on to PODRAZUMEVA POD MAJKU HRABROST! Naravno, tu sada dolazi bezobrazno tačno, duhovito preispitivanje i cela scenska igra, oko te i takvih izjava aktuelnog predsednika – što DOKAZUJE suštinu i konkretnost značenja i smisla igranja Brehtovih poučnih komada. Tako se, od teoretske zamisli i analize do igre, u ovoj britkoj i jasnoj predstavi, u kojoj reditelj i autor, kao i kompozitor, ravnopravno sa glumcima, dele vrlo mali scenski prostor, tik pred nogama publike, zaista sasvim ubedljivo i uzbudljivo, provodi kroz svet pobune Henrika Ibzena i svet borbe za promene Bertolta Brehta – i to sve na veoma visokom umetničkom, ali i intelektualnom i politički osvešćenom nivou.

Glumice Vladislava Đorđević i Jelena Ilić, i glumac Igor Filipović, prikazali su šta znači igrati sa strašću otkrivanja i preispitivanja. Igrali su trezveno, ali sa dubokim uverenjem i boreći se za svaki stav, svaku reč, svaku kretnju, koja treba da donese novo saznanje svetu i vremenu, a pre svega prisutnoj publici. Da se razumemo, ovo je bio veoma naporan komad za izvođenje – 90 procenata teksta se bukvalno PEVA, i to u vrlo složenoj muzičkoj kompoziciji, a glumci, naročito glumice, pokazali su izvrstan muzički dar i izraz; zaboga! pa gledali smo pravu pravcatu, modernu OPERU! Tu naravno, nema belkanto numera, ali ima toliko bogate muzike kompozitora i izvođača na sceni Božidara Obradinovića, da to daleko prevazilazi sve što inače glumci pevaju u pozorištu.

Uloga Zlatka Pakovića, kao tumača sopstvenih zamisli, ali i kao učesnika, naročito u ubitačno ironičnim scenama TV intervjua predsednika Nikolića, gde klečeći igra deo nameštaja na koji se bahata TV voditeljka naslanja, sasvim je neobična pojava na našim scenama. Tim gestom uključivanja u izvođenje svog komada, Zlatko Paković je još jednom potvrdio i dokazao, do sada retko viđenu, autentičnu liniju, sasvim originalnu i tačnu, tumačenja i razvijanja Brehtovog pozorišnog jezika, kako vidimo – primenljivog, u kreativnoj doradi, i na Ibzena, ali i na naše savremeno pozorište i društvo.

U poslednjem delu, predstava postaje konkretni citat iz strave današnjeg poraza ljudi od nekadašnjeg integriteta: učesnici se obuku u autentična, skoro prosjačka odela nekadašnjih radnika velikih preduzeća, koji su izgubili posao i sada žive od ulične trgovine otpacima iz kontejnera… i tako obučeni, u sceni PROLETERSKA REVIJA, ispričaju publici, kratko i jasno, lične priče tih nesrećnika čiju odeću nose, da bi, zatim, nastavili, do kraja, da igraju Ibzenove likove.

Nadam se da će ovaj autentični ljudski, politički i umetnički iskorak, imati značajniji odjek u našoj učmaloj pozorišnoj provinciji i da će uticati na poboljšanje stanja u teatru – a za društvo, moraće da se pobrine i publika. Nadajmo se uspehu! Čestitam na ovoj avanturi u novu etiku i estetiku pobune! Bravo!

Autor je pozorišni kritičar Drugog programa Radio Beograda

Preuzeto sa Danas online.

Još članaka

  • ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU

    ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU

    Beograd, 30.09.2022. Platforma Tri slobode ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU Organizacije civilnog društva okupljene oko Platforme “Tri slobode” zahtevaju hitnu reakciju institucija…

    03.10.2022.
  • Podrška borbi protiv rata i represije!

    Podrška borbi protiv rata i represije!

    Podrška borbi protiv rata i represije! Kolektivu Chto delat od dela kolektiva predstave Novi ljudi: Aleksandra Sekulić, Ana Isaković, Ana Stojanović Bartoli, Arion Aslani,…

    23.03.2022.
  • Support for the struggle against war and repression!

    Support for the struggle against war and repression!

    Support for the struggle against war and repression! For the collective Chto Delat, from the performance collective New People: Aleksandra Sekulić, Ana Isaković, Ana…

    23.03.2022.
Loading...