stav

Između Ciprasa i Vulina

Autor: Borka Pavičević
14.12.2014.

Znam da neću ispričati ništa novo i znam da će dobronamerni čitaoci reći „šta se čudiš“, ili „zar na to nisi navikla“, a znam i da smo svi navikli na sve, ali ipak ne znam zašto bi čovek koji čita novine („šarene“) u parkiranom džipu na najnelogičnijem i najprotivzakonitijem mestu ugrožavajući svima kretanje, morao uvek da pobedi i to zato što je dovoljno bezočan i bahat da čini ono što drugi ne čine, ili što im nije dozvoljeno da čine. I zašto ugroženi (u ovom slučaju, samo od strane parkiranog džipa) nisu spremni da se tome suprotstave.

Da li zbog toga što im je sloboda kretanja već ranije bila ukinuta, što nisu imali kuda da prođu, što su zadržavani na granicama, što su preseljavani, što su popljačkani, što gledaju da se ovoga puta izvuku i da samo prođu, da se domognu pešačkog prelaza i sami, bez obzira na druge, pređu. Na drugu stranu iste ulice i do drugog džipa. Kojim se vozi ona koja ne radi ništa i ima to što misli da je sve, i on koji je čeka da izađe iz tržnog centra, sa svim stvarima ovoga sveta.

U trolejbusu „mali prizor iz prevoza“ počeo je tako što jedna putnica nije uspela da se uzdrži od komentara na onaj užasan glas (ima takvih i muških) koji besomučno ponavlja posle svake stanice da treba da overimo, poništimo, „očitamo“ (kao struju ili vodu) kartu. Pa opet. Putnica je rekla da je ta „indikacija“ užasna i represivna. A putnik, sedokosi, dodao je da ima i puno vozača u gradskom prevozu koji su potražili zaštitu kod psihologa zbog višečasovnog slušanja ove čudovišne naredbe, i reče kako su toga svesni i u marketingu (da!) gradskog saobraćajnog te razmatraju „pristojniju“ indikaciju kao, na primer, da putnik može pozajmiti pare od vozača ukoliko ih nema da bi kartu kupio. „Ma ne“, reče putnica, „ali svašta je moguće“.

„A ranije vam je bilo bolje“, uleće, bradati putnik, drugi, u kožnoj jakni, (veoma klišetirano) „dok su vaši bili na vlasti“, „prethodni“, za vreme „prethodne vlasti“…

Koji su „vaši“, a koji „naši“? Dođosmo do komunista, prirodno, za to je verovatno poslužila i inspiracija Muzejom istorije Jugoslavije (25. maj) pored koga smo upravo prolazili. I dođosmo i do jahanja popova od strane komunista, i do restitucije imovine (putnica je rekla „vama su verovatno nešto posle rata uzeli“. To je „palo“ zbog visokog emocionalnog naboja bradatog do koga se u javnoj diskusiji stiglo.) I do zvezde upisane na čelu. I do Đinđićevog skidanja zvezde sa Skupštine grada, i do vere, i do ateizma, i do boga i do materine.

Glas u trolejbusu je i dalje ponavljao „Molimo vas da očitate vašu kartu“.

Srećko Horvat mi je javio da će u bioskopu „Zvezda“ negde posle podne doći i Aleksis Cipras da pozdravi i podrži ekipu koja je „preuzela“ bioskop, „okupirala“ ga u ime javnog prostora i svrhu prikazivanja filmova. Upravo sam pročitala u „Danasu“ kako se Cipras sastao sa Vulinom i podržao njegovo „suprotstavljanje“ Americi (povodom puštanja Šešelja).

Međutim, svaka rasprava o tome, ili o „okupaciji“ bioskopa, ili o političkoj situaciji u Evropi, recimo, odložena je za neku drugu priliku; jedan mladi čovek u gledalištu u „Zvezdi“ odbijao je da čuje Ciprasa, jer je on „američki čovek“ i došao je „samo da se slika“. I da šta je on to doneo što mu pravo na razgovor daje, na šta je članica grčke delegacije rekla da su oni uvek pomagali Beograđanima, i u vreme bombardovanja slali pomoć i da je to tada radio upravo Cipras kao rukovodilac omladine Sirize.

Onda su se svi nekako razišli. Gledala sam izložbu novog beogradskog urbanizma, fotos na kome piše „Autokomanda“, ali ne i „Topovske šupe“, kad, ne znam šta je bila „inicijalna kapisla“, otpoče demokratski dijalog sa jednom ženom koja je ćutala sve vreme i bila „nemi svedok“ ugođaja priređenog od strane njenog kompanjona. „Nećeš ti“, on će meni, „više nos promoliti na naše medije dok je Vulina na vlasti, prodala si Kosovo“.

Kažem čoveku da to nisam nikako mogla ja učiniti jer nisam bila u prilici takve moći, dok njegovi naredbodavci jesu, pa su i zbog toga u prilici takve moći, i da on o Kosovu sa njima razgovora, ukoliko mu je do Kosova zbilja stalo. „Uostalom (činilo mi se da će to za njega biti pravi argument, kažem kako je patrijarh dobro rekao „Nisam znao da će četnički vojvoda potpisati nezavisno Kosovo, parafrazirano citiram).

„Šta ti meni patrijarha“, kaže čovek u prisustvu žene koja ćuti i na moje pitanje šta misli odgovora „Ništa ne mislim, samo slušam“,“šta ti meni patrijarha, kako se usuđuješ, kada si ti jedna ateistkinja.“ Pokušavam da shvatim šta ovaj par radi u bioskopu „Zvezda“ i kako se tu instalirao i to baš u časovima Ciprasove posete (drugog programa nije bilo, počinjao je tek u šest), možda su oni „spontano“ tu, imaju ljudi pravo da budu gde hoće, i da misle šta hoće i da govore sve što misle.

I sada ide nikad nepresahli repertoar namenjen „izdajnicima“, „prodaja“, „izdaja“, „rad za strane službe“.

Prolaze ljudi, slušaju, prave se da ne čuju, i nije važno („šta se čudiš“, „zar na to nismo navikli“), no eto „spasa u poslednjem trenutku“ (to je ono kada Indijanci sateraju kauboje u krug, dolazi konjica trubeći) u liku „Ministarstva prostora“ i Dobrice Veselinovića, koji reče da je najbolje „napustiti teren“.

Što i činim.

Jutros pored kioska nije stajao crni džip, već beli. U njemu nije bio on, već ona. Na kucanje u prozor i tekst „Ne možete tu da stojite“, digla je glavu i rekla „Puši, bre…“

Preuzeto sa Danas online.

Još članaka

  • Grand Prix 44. Salona arhitekture publikaciji “U potrazi za javnim interesom: dometi urbanizma”

    Grand Prix 44. Salona arhitekture publikaciji “U potrazi za javnim interesom: dometi urbanizma”

    Publikacija „U potrazi za javnim interesom: dometi urbanizma“ urednica dr Danijele Milovanović Rodić, Ljubice Slavković i dr Marije Marune nagrađena je na 44. Salonu…

    31.03.2022.
  • Podrška borbi protiv rata i represije!

    Podrška borbi protiv rata i represije!

    Podrška borbi protiv rata i represije! Kolektivu Chto delat od dela kolektiva predstave Novi ljudi: Aleksandra Sekulić, Ana Isaković, Ana Stojanović Bartoli, Arion Aslani,…

    23.03.2022.
  • In Memoriam Branimir Stojanović – Trša
    Autor: Branislav Dimitrijević

    In Memoriam Branimir Stojanović – Trša

    Otvorenost je najveće lukavstvo. Tako nas je učio Branimir Stojanović – Trša. Ta formula, jedna od tek nekolicine neupitnih formula kojima je ponekad pribegavao,…

    02.03.2022.
Loading...