stav

Makedonski izdajnici

Autor: Borka Pavićević
16.02.2015.

Iz aviona se vide poplave u Makedoniji, sija se voda koja je ispunila pravougaonike plodne zemlje, bar je hrane bilo, da li će je biti, da li će se na leto putnici od Ohrida do Skoplja zaustavljati da utovare džakove paradajza i paprika za zimnicu. Gledam na televiziji „Dnevnik“, po plantažama gacaju uzgajitelji, voda do kolena, očajni.

To su prve vesti, a onda slede saopštenja o „izdajničkoj“ zaveri Zorana Zaeva i najveće opozicione partije socijalista da sprovode nasilje nad državnim organima, uzurpiraju ustavni poredak i demokratske institucije.

Opozicija je izbačena iz Sobranja trinaeste, kao i novinari, i to uz pomoć policije. Sve tako odstranjena u stanju je da sprovede nasilje nad državom i da organizuje prisluškivanje države oličene u partiji VMRO-DPMNE i njenom predsedniku, i premijeru Vlade Nikoli Gruevskom. Naravno, ona, opozicija, to čini uz pomoć stranih službi, ne kaže se tačno kojih, ali „strane službe“ je termin koji se naviše čuje, koji zvuči iz saopštenja vrha države. Posle fotografije Zaeva i drugova saopštenja se pojavljuju i u pisanoj formi dok spiker čita, te iz samog tog uobičajenog i uigranog načina saopštavanja „vrhunske istine“ da se naslutiti da će odbrana od svih koji ugrožavaju državu i njene spomenike biti „beskompromisna“ i žestoka. I da će to biti prava barokna predstava dostojna novosazidanom Narodnom pozorištu, koje je zaklonilo nekadašnje modernističko zdanje Narodnog pozorišta iz milošte zvanog „skakaonica“, zbog kosine krova, tangentalnog, kao izraza sklonosti ka apstrakciji i „diskutabilnoj“ formi avangardističkih arhitektonskih rešenja.

A šta se zapravo zbilo. Zoran Zaev je optužio premijera i lidera vladajuće VMRO-DPMNE Nikolu Gruevskog da je zajedno sa Miljkovim i Goranom Gruevskim prisluškivao dvadesetak hiljada građana Makedonije, a među njima pratio i razgovore ministarke unutrašnjih poslova Gordane Jankulovske i potpredsednika vlade i ministra finansija Zorana Stavreskog. Što se lepo vidi iz objavljenog snimka.

Makedonske socijaldemokrate, u senci kontinuiranih izbornih poraza, na stranačkom kongresu 2. juna izabrali su novog predsednika, Zorana Zaeva, potpredsednika stranke na čijem je čelu bio Branko Crvenkovski, i sadašnji je gradonačelnik Strumice. Njegov je prioritet, kako je na kongresu partije izjavio, da pobedi VMRO-DPMNE i izbori vlast za socijaldemokratiju u Makedoniji.

Od tada se govori da Zaev preti „bombama“. A „bombe“ su zapravo dokazi o prisluškivanju građana Makedonije i sadržaji tih prisluškivanja koji svedoče o odnosima u samoj vlasti, korupcionaškim privatizacijama, vezama i vanzakonitom delovanju, uzurpaciji i činovima protiv interesa građana Makedonije.

U pitanju je i projekat Skoplje 2014, u koji je uloženo pet stotina i osamdeset miliona evra. Skopljem kruži anegdota da su vajarski radovi odnekud najjeftiniji, te je zato, između ostalog, i broj kipova toliki da centar Skopja izgleda poput šahovske table po kojoj je neko pobacao šahovske figure.

Ali ljudi nisu pioni.

I na to je ukazao Zaev, koji očigledno predstavlja novu političku snagu, koja nije toliko „urbana“ i građanski fina, već je u stanju da mobiliše šire i dublje, i mimo srednje klase, to što je iz Strumice za jedne može biti manom, a za druge značajnom vrlinom.

U Skoplju u kome je pre neki dan temperatura bila na nuli, građani su uglavnom isključili parno grejanje tamo gde ga je bilo, tu tekovinu modernizma (i infrastrukture), zbog neplativih računa u savremenom tranzicijskom periodu (spoj nacionalizma i pljačke). Kako im je, ne pitajte. Svuda su, i u javnim prostorijama, uključene duvaljke, tek toliko da se čuje da nešto radi, i da se vidi. Kome to nije dovoljno i kome je zima, može se ogrejati na slavnoj prošlosti, ali onoj daljoj, antičkoj (koja ne bi bila do te mere protivurečna bližoj socijalističkoj, da je pameti) i preko koje se, kao znak nove stare autentičnosti „lupaju“ frizovi i statue. Sve emancipatorsko što je posle zemljotresa 1963. izgrađeno i kao znak jugoslovenske i svetske solidarnosti potiskuje se u drugi plan, i uništava, umetanjem novokomponovanog „baroka“.

Pa, kada se sve to pogleda, red mermera i red raskopanih ulica, statua i ljudi na trgu i po ulicama, postaje jasno da se ta kontra, ili taj rascep, razbacivanje i preuređenje vekova, ili čitava blasfemija u čvrstom materijalu, može sanirati ili prevazići samo teorijom zavere, to jeste unošenjem sažaljenja i straha među građane, to jeste proglašavanjem svakog opozicionog i kritičkog mišljenja i delanja za „izdajništvo“.

To je smisao prisluškivanja i praćenja građana, da im se stavi do znanja da svaka reč protiv vladajuće politike može biti po njih opasna. Te je bolje da ćute i da se slože, to jeste da budu poslušni. Inače im neko može zakucati na vrata i privesti ih u ime države. Zavođenje terora, ime je toga nečega nad svime i svačime.

Onaj ko to razobličava i imenuje deluje protiv države koja sam ja.

Izgleda da su „izdajnici“ glavni proizvod ne samo u Makedoniji. Taj proizvodni ciklus kao zamena za svaki drugi stvarni, onaj koji hrani, oblači, greje, traje već veoma dugo, te narastaju generacije koje mogu pomisliti da je oduvek tako bilo, tome služi barok i teorija zavere, da se zatrpaju činjenice i vrednosti koje inspirišu na istinu i stvarni nacionalni i kulturni identitet, i da se o tome ćuti i pristane na iluziju i falsifikat, i da se vlada dok voda plavi i ne pita za granice.

Preuzeto sa Danas online.

Još članaka

Loading...