SR / EN
  • Četvrtak / 10.4.2014. / 19:00
    Od žrtve do pobjednika
    odzrtvedo

    Gariwo, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji i Norwegian Ministry of Foreign Affairs

    pozivaju vas na promociju knjige

    Michaela Lapsleya

    “Od žrtve do pobjednika”

    U četvrtak, 10. aprila u 19 h

    Učestvuju:

    Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji

    Gradimir Gojer, reditelj, književnik i kritičar

    Amer Tikveša, novinar iz Sarajeva

    i autor

    Moderator: Svetlana Broz, direktorka organizacije Gariwo iz Sarajeva

     

    Svi prisutni dobiće primerak knjige na poklon

     

    O knjizi:

    Autori: Michael Lapsley i Stephen Karakashian „Od žrtve do pobjednika“ je autobiografija Michaela Lapsleyja, svećenika s Novog Zelanda čiju je svećeničku misiju, kao i cijeli život, obilježilo službovanje u Africi, najviše u Južnoafričkoj Republici. Njegov život ni najmanje nije bio miran svećenički život. Odabrao je trnovitiji put od većine vjerskih službenika – borbu protiv aparthejda.

    U toj borbi bio je beskompromisan a mnoga njegova zalaganja djelovala su na prvi pogled kao da su u neskladu sa njegovim pozivom. Tu, prije svega, treba spomenuti njegovo zastupanje nekih marksističkih stajališta kao i borbu za naoružavanje boraca protiv aparthejda. Kad je marksizam u pitanju, Lapsley je dobro upoznat s njegovim elementima u društvenom uređenju Kube. On je proveo neko vrijeme na Kubi na liječenju i prosto ostao oduševljem nekim kubanskim, u  osnovi marksističkim rješenjima organizacije društva. Npr., fascinirala ga je činjenica da se djeca na Kubi od jaslica pa do kraja fakulteta odgajaju o državnom trošku; za Kubance, kao i za njega samog, evidentna je njegova sličnost s Che Guevarom; Lapsley se, recimo, slaže s Kastrovom postavkom da postoji kompatibilnost između socijalizma i teologije oslobođenja. Treba spomenuti još i to da je Lapsley osnivač udruženja Prijatelji Kube u Capetownu.

    Što se tiče Lapsleyjevog militarizma, on je uslovljen težinom terora koji je aparthejd svakodnevno proizvodio i protiv kojeg se nenasiljem više nije moglo ništa. Lapsley se pitao kako propovijedati nenasilje dok ubijaju đake. Smatrao je da zagovaranje pacifizma i nenasilja kod crnih Južnoafrikanaca znači pozivati ih da učestvuju u vlastitom ubistvu.

    Ti stavovi su bili daleko od crkvenog mainstreama, ali utoliko gore po mainstream jer iz ove knjige lako je uvidjeti ko je bliži istinskom kršćanskom učenju. O tome ponešto  govori i činjenica da je knjiga ove godine dobila nagradu Andrew Murray/Desmond Tutu kao najbolja kršćanska i teološka knjiga napisana na nekom od službenih jezika u Južnoafričkoj Republici.

    Knjiga ima četiri dijela. Prvi dio odnosi se na ključni događaj u Lapsleyjevom životu. Dok je bio u egzilu u Zimbabveu 1990 na njegovu adresu je pristiglo pismo koje je ustvari bilo pismo-bomba. Prilikom otvaranja eksplodiralo je i Michael Lapsley je ostao bez obje ruke i jednog oka. Pretpostavlja se da je bombu poslala Južnoafrička tajna policija. U ovom poglavlju opisan je i njegov oporavak, unutrašnje drame, invalidnost te prihvatanje invalidnosti. Drugi dio nosi naziv Borac za slobodu i govori upravo o tome, borbi protiv aparthejda u Južnoafričkoj Republici, ali i u Lesotu te Zimbabveu gdje je bio u egzilu. U trećem dijelu otkrivamo Lapsleyja onakvog kakvog ga danas poznajemo. To je Lapsley nakon eksplozije, ponovo u Južnoj Africi angažiran na izgradnji mira kroz svoj Institut za liječenje sjećanja. Svoje iskustvo upregao je u liječenje žrtava nasilja gdje je postigao dosta uspjeha. Uspjeh mu je jednim dijelom omogućio, kako i sam kaže, njegov invaliditet. Mnogi ljudi koje on liječi kažu da mu mogu vjerovati jer on zna šta je bol, a sam Lapsley vjeruje da bol ujedinjuje ljude. U četvrtom poglavlju Lapsley nam govori o misiji na svjetskom nivou i o svom iskustvu rada na liječenju sjećanja u SAD, u Australiji s Aboridžinima, u Zimbabveu, itd.

    Ovu knjigu, iako se radi o autobiografiji, nipošto ne treba shvatiti samo kao knjigu o Michaelu Lapsleyju. Ona je, kako njen autor u uvodu kaže, istovremeno priča o Južnoafričkoj Republici: „Moje vlastito putovanje odslikava putovanje moje usvojene zemlje“. Međutim, ni priča o Južnoj Africi nije samo priča o njoj. Autorovim riječima rečeno: „Priča o Južnoj Africi je parabola za svijet u potrazi za nadom.“ „Potraga za nadom“ posebno obilježava postkonfliktna društva kakvo je bosanskohercegovačko, te stoga ova knjiga na našem jeziku ima posebno veliki značaj.

    Knjigu na našem jeziku po prvi put je objavio NVO  Gariwo u svojoj ediciji Pitanje svih pitanja 2012 godine. Uz Lapsleyja, kao autor knjige naveden je i Stephen Karakashian a knjigu je s engleskog prevela Željka Vojinović.

    Ovo je inače druga knjiga o Michaelu Lapsleyju koju NVO GARIWO objavljuje. Prva knjiga je Svećenik i sljedbenik autora Michaela Worsnipa koja je doživjela dva izdanja. Drugo je objavljeno 2010.

    Amer Tikveša

    Michael Lapsley Bio Wikipedia

      Donatori projekta

    • ocf
    • bg
    • ccfd
    Podelite ovaj članak