stav

Svetlani Aleksijevič Nobelova nagrada za književnost

Autor: CZKD
08.10.2015.

Nobelova nagrada za književnost za 2015. godinu dodeljena je beloruskoj spisateljici Svetlani Aleksijevič, koja je i bila među favoritima.

Svetlana Aleksijević bila je gost CZKD-a na razgovoru 15. jula 2010. godine, u organizaciji Heinrich Böll Stiftunga:

„Činjenica je da moramo razgovarati o Srebrenici kao što moramo da razgovaramo o mnogim drugim istorijskim događajima ne bismo li ih sačuvali od zaborava. Pa ipak slušamo puno izrečenog i čitamo mnogo napisanog na ovu temu što budi utisak da bi ćutanje bilo daleko bolje.

Događaji poput zločina u Srebrenici za nas predstavljaju izazov da pronađemo jezik kojim ćemo o tome govoriti još pre nego što počnemo da razgovaramo ili pišemo. Svi kojima je stalo jedino do toga šta tu ima da se kaže, podbacili su ako nisu razmislili o tome kako se o tome može i kako bi trebalo govoriti.

Ljudski jezik u kome možemo govoriti o neljudskom tako da nas taj jezik iz neljudskosti izvodi – kakav je to jezik? Oni koji nam možda mogu pomoći u pronalaženju takvog jezika jesu književnice i književnici, no, nije li i sama književnost u istoriji često bila instrument neljudskog?

Moraćemo da pronađemo taj jezik koji nam dozvoljava da na ljudski način govorimo o neljudskom. Moraćemo da potražimo i one od kojih možemo da ga učimo.

Fondacija Hajnrih Bel u goste je pozvala sagovornicu u nadi da nam u tome može pomoći:

Svetlana Aleksijevič, rusko-ukrajinsko-beloruska spisateljica, autorka koja istražuje književnost i opisuje sve fenomene nasilja i patnje što su pratile raspad Sovjetskog Saveza: od Černobila preko rata u Avganistanu, sve do Čečenije i sasvim obične svakodnevnice u društvu u kome je nasilje ostavilo svoj pečat.“

U razgovoru su učestvovali i Svetlana Slapšak i Dejan Ilić.

Aleksijevičeva je 2015. dobila Nobela za književnost za “polifonično delo, spomenik patnji i hrabrosti našeg vremena”, kako je navedeno u obrazloženju Švedske akademije, koje je pročitano 8. oktobra u Stokholmu.

Svetlana Aleksijevič je debitovala kao pisac knjigom “U vojny ne ženskoe lico” (1985; War’s Unwomanly Face, 1988), baziranom na intervjuima sa hiljadama žena koje su učestvovale u Drugom svetskom ratu, koja je prva u velikom ciklusu “Glasovi utopije” u kojem je život u Sovjetskom Savezu opisan iz perspektive pojedinca.

Poslednja knjiga u serijalu “Glasovi utopije” je “Время секонд хэнд” (Moskva, 2013), koja je objavljena i na švedskom.

Rođena 1948. godine u Ukrajini, u belorusko-ukrajinskoj porodici, Svetlana Aleksijevič je već nekoliko godina pominjana kao potencijalni dobitnik Nobela za književnost. Kada je njen otac okončao vojnu službu, preselili su se u Belorusiji, gde su oba roditelja radili kao nastavnici. Nakon završetka škole, Aleksijevičeva je i sama radila kao nastavnica i novinarka, a novinarstvo je i studirala na Univerzitetu u Minsku (1967-1972).

Nobelovu nagradu za književnost dobilo je od 1901. godine do sada ukupno 112 autora, a Svetlana Aleksijevič je tek 14. žena kojoj je dodeljeno to prestižno priznanje.

Još članaka

Loading...