Zeleno zvono – antiratni spomenik

16.04.2014. | 12:00

Učitelj Neznalica i njegovi komiteti pozivaju vas na konferenciju za štampu

Zeleno zvono – antiratni spomenik

Moderator: Željko Bodrožić

u sredu, 16. aprila 12.00 h

U okviru projekta Imenovati TO ratom, za protekle dve godine uradili smo nekoliko stotina intervjua sa učesnicima rata i antiratnim aktivistima iz devedesetih godina i organizovali više od pedeset okruglih stolova na kojima smo nastojali da iniciramo razgovor i saradnju između ratnih i antiratnih veterana u Srbiji. Projekat je pored Beograda realizovan i u Leskovcu, Nišu, Kragujevcu, Požegi, Zrenjaninu i Kikindi. Većina projektnih aktivnosti istraživala je politička pitanja koja proizilaze iz današnjeg položaja učesnika rata. Iako su projekat uglavnom vodile anti-ratne NVO i odvijao se u njihovim prostorijama, od preko pedeset okruglih stolova realizovanih širom Srbije, samo se jedan neposredno bavio antiratnim aspektom političke zaostavštine devedesetih. Organizovali smo ga 21. septembra prošle godine u Zrenjaninu, pod nazivom Antiratni spomenik, na ruševinama kluba Zeleno zvono.

Na petnaestu godišnjicu napada na Zeleno zvono, 7. aprila ove godine, u saradnji sa udruženjam Ravnopravnost iz Zrenjanina, podneli smo predlog Gradu Zrenjaninu da se lokacija izrešetanog i zapaljenog Zelenog zvona u Prvomajskoj 16 u Zrenjaninu proglasi za Antiratni spomenik, sa sledećim obrazloženjem:

– Restoran Zeleno zvono je, na svojoj prvobitnoj lokaciji u Prvomajskoj 16, tokom devedesetih godina bio prepoznat kao najvažnije organizaciono uporište antiratnog i antinacionalističkog pokreta u Zrenjaninu. Brojne političke i kulturne antiratne i antinacionalističke aktivnosti koje su održane u Zrenjaninu u ovom periodu, bez organizacione podrške Zelenog zvona ostale bi na margini javnosti, ili ne bi ni bile organizovane.

– Zbog toga što je restoran Zeleno Zvono bio prepoznat kao najvažnije organizaciono uporište antiratnog i antinacionalističkog pokreta u Zrenjaninu, njegov vlasnik Branislav Guta Grubački je za vreme NATO intervencije protiv SRJ uhapšen i držan u kućnom pritvoru do kraja ratnog stanja. Za to vreme, u dva navrata, 7. i 14. aprila 1999. godine, nepoznata lica su izrešetala Zeleno zvono. Počinioci do današnjeg dana nisu otkriveni, a Zeleno zvono na lokaciji u Prvomajskoj ulici više nikada nije proradio. Bivša zgrada Zelenog zvona u Prvomajskoj ulici je 2006. godine zapaljena. Ni ovaj zločin nije rasvetljen.

– Za razliku od većine institucija slične političke orijentacije iz devedesetih godina, Zeleno zvono nije NVO, ili državna institucija, već privatno preduzeće. Njegov vlasnik je ulaskom u antiratni i antinacionalistički angažman rizikovao privatnu imovinu, privatni biznis i radna mesta svojih zaposlenih. Budući da zločin nije rasvetljen, Branislav Grubački nema nikakvu šansu za obeštećenje.

– Zbog toga što je restoran Zeleno Zvono u Zrenjaninu i zato što njegov vlasnik nije deo uticajnih krugova antiratne i antinacionalističke scene u Beogradu, uništavanje Zelenog zvona je u javnosti Srbije zapostavljeno kao primer represije nacionalističkog režima protiv antiratnih aktivista i institucija. Odnos prema Zelenom zvonu karakterističan je za odnos beogradskih NVO i pojedinaca prema antiratnim aktivistima i institucijama iz „unutrašnjosti“.

O razlozima za podnošenje ovog predloga govoriće saradnici i prijatelji Zelenog zvona.

Ivan Zlatić

Podrška ciklusu

Slični članci

Loading...