Follow up: Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta

27.01.2014. | 18:00

Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta, 27.januar

Učesnici:

Nataša Tasić Knežević, sopran, izvođenje himni

Zlatomir Jovanović

Vitomir Mihajlović

Ljuan Koka

Ruben Fuks

Sonja Liht

Žarko Korać

Olivera Milosavljević

Borka Pavićević

i Tamara Kučan, moderator

Holokaust – Mamorial Day
U organizaciji NVO Humanitarna fondacija Radio Rom, 27. januara ove godine je, već tradicionalno, u Centru za kulturnu dekontaminaciju odražan razgovor u znak sećanja na Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta. Razgovor je bitno obeležio stradanja ljudi koja ni danas ne prestaju jer su i dalje prisutne opasnosti od rasne, nacionalne i verske mržnje. Slučajevi Ukrajine, Sirije, Bosne i Hercegovine i mnogih žarišta van Evrope to i pokazuju. U razgovoru su učestvovali Ruben Fuks, Vitomir Mihajlović, Ljuan Koka, Žarko Korać, Borka Pavićević, Zlatomir Jovanović, Sonja Liht, Olivera Milosavljević, Tamara Kučan (moderator). Po rečima dr Rubena Fuksa, predsednika Jevrejske zajednice Srbije, ovaj datum je 2007. godine proglašen Danom Aušvica. On treba da označi sećanje i na one sugrađane, koji nisu bili Jevreji, a stradali su. Pitanje holokausta, smatra on, ni do danas nije završeno jer još ima živih zločinaca, žrtava zločina i onih koji su to posmatrali. Ideje Holokausta nisu još ugasle jer još ima onih koji ih propagiraju, skriveno ili javno. Sećanja fizički ili psihički ranjenih, njihovo uvažavanje, kao i odnos prema mestima njihovog stradanja, prema rečima dr Fuksa, najbolje odslikavaju stanje datog društva. Kod nas su to Topovske šupe, zarasle u korov i nastanjene psima lutalicama. Za vreme odvoženja stradalih na stratište u Jajincima i njihovog gušenja u autobusima –gasnim komorama, na stadionu pored igrane su fudbalske utakmice. Dr Fuks je podsetio na značenje reči holokaust i genocid da bi se znalo šta ih podstiče. Grčka reč holo znači ceo, a kauston spaljen. Reč genus znači rod, narod, a glagol acidere, ubiti. Žarko Korać je dekonstruisao način vršenja holokausta rekavši da je u Aušvicu postojao sistem peći u kojima je spaljivano 8000 leševa dnevno. Tako su ubijani svi Jevreji koji su dovođeni u logor. U Topovskim šupama su ubijeni svi Jevreji pristigli do 1942. godine. Vlada M. Nedića nije direktno učestvovala u ubistvima ali je bila odgovorna za zakon prema kojem su Jevrejima bila ograničena sva prava, na primer, pravo na lečenje, na neograničen upis dece u gimnazije. Odlukom o taocima, prvi na spisku bili su komunisti, zatim Jevreji, pa tek onda Srbi. Ironija je, primetio je Korać, da su vozači autobusa – gasnih komora bili Jevreji Majer i Gec, čime se očigledno želela skrenuti pažnja sa „rešavanja jevrejskog pitanja“.

Neofašizam

Sonja Liht je konstatovala da nasilje danas jača zbog ekonomske krize. Raste broj fašističkih grupa koje smatraju da treba uništiti sve koji su drugačiji. Odatle mržnja prema emigrantima i izbeglicama, pa nije čudo što u centru Atine, na trgu Omonija članovi militantne grupe „Zlatna zora“ prete i prebiju Afrikance i imigrante iz ratom opustošenih zemalja. Socijalna mržnja nastaje i bez antifašističkog pokreta, („Jobik“ u Mađarskoj). Pojava nacizma je najprisutnija u zemljama oko Mediterana jer je u njima najveći broj migranata. Među ljudima nema dovoljno solidarnosti. U Izraelu su podjednako žrtve i Jevreji i Palestinci jer je stalno prisutno podsećanje na žrtve 40-tih prošlog veka. Šesnaest hiljada emigranata je ostalo u Mediteranu da bi ostali stigli do evropskih zemalja. S. Liht smatra da su vlasti u demokratskim državama dužne da objasne zašto je tolika razlika između bogatih i siromašnih. Romi u 28 evropskih država nemaju status nacionalnih manjina, što ograničava njihova građanska prava.
Zašto je značajan današnji dan?

Olivera Milosavljević smatra da mladi ne znaju šta je kolaboracija. Fotografija Dragog Jovanovića, najodgovornijeg za ubistva Jevreja za vreme II svetskog rata, donedavno je stajala u Skupštini grada Beograda. Opasnost od normalizacije kolaboracionalizma leži u uvođenju fašizma. Zato ni percepcija kolaboracionizma nije ista. Kod nas su granice izbrisane, dok antifašizam podrazumeva aktivistički stav posle kojeg nema izjednačavanja. Borka Pavićević je govorila o nasilju na ulici. Fašistoidne pojave mogu da se spreče samo aktivnom borbom protiv njih. U pozorišnom komadu Hermana Broha „O Nemačkoj“, o suočavanju Nemaca sa fašizmom, glavna misao je: „Pokaži mi antifašiste i videćemo da li je ova zemlja spašena“. Žene tuku malog Roma jer je ukrao hleb. Čovečanstvo je izgubilo, a istina je doživela poraz. Pitanjem „Kome mogu da se obrate žrtve produženog holokausta?“ B. Pavićević je zaključila da je 90-tih godina izvršen genocid u Srebrenici. Skup je završen konstatacijom da su svi koji ne mogu da zapamte iskustva prošlosti osudjeni da ih ponove.

Vera Vujošević

Korišćene fotografije iz Jevrejskog istorijskog muzeja

Foto: Vesna Jovanović, Srđan Veljović

Podrška ciklusu

Slični članci

Loading...