Dalibor Martinis „ŽIV_OKT_REV“, izložba i filmski program

Izložba i filmski program
CZKD 25. 10. – 7.11. 2017
Likovni program CZKD 2017
Dalibor Martinis
ŽIV_OKT_REV
VELA LUKA 917/947/007/017

Dok se u jubilarnoj godini o Oktobarskoj revoluciji misli i govori uprkos istorijskom revizionizmu kojim se legitimiše brisanje mogućnosti promene i pobune, koji u narativu „antitotalitarizma“ pokušava da zatre kritiku i smenu kapitalizma, mi biramo mesto neprekinute vatre Oktobarske revolucije: Jugoslaviju oslobođenu od fašizma.

Dalibor Martinis u okviru ciklusa Data Recovery oporavljao je memoriju u razgovorima sa samim sobom kroz vreme (Dalibor Martinis Talks to Dalibor Martinis), sa zvaničnom istorijom u vremenskoj i medijskoj dislokaciji (TV Dnevnik 04.09. 1974. i Proba TV Dnevnika), i sada rekonstrukcijom materijalnog traga istorije u prostoru i vremenu. Otisak Revolucije, grafit „Živila Oktobarska revolucija“ koji je nastao u oslobođenoj Korčuli, verovatno 1947. godine, ponovo se izvodi u Beogradu, u Centru za kulturnu dekontaminaciju.

Materijalni trag izvodi se u njegovom, isto samo materijalnom, odsustvu: grafit je prekrečen na mestu na kojem je nastao, i sada se izvodi na osnovu dokumentacije i rekonstrukcije pojmova i komponenata. Umetnik ima poziciju arheologa: analizira značenja elemenata događaja bez traga, oživljava ili osmišljava ta značenja u sadašnjosti. U skladu sa metodom svog ciklusa Data Recovery, a koji se oslanja na konfiguraciju naspram konfabulacije, odnosno na savremeno izvođenje oporavljenih podataka, na akciju umesto interpretacije izvornog događaja; likovi partizana, elementi parole, performativnost ovog gesta partizanskog umetnika biće izvedeni, mišljeni i oživljeni radom Dalibora Martinisa u prostoru CZKD. Ovaj radni proces izložen je u svojoj laboratorijskoj realnosti, u naučnom (antropološkom, arheološkom) radu na otkrivanju značenja posle distance nastale velikim naporom da se materijalni tragovi ovog događaja, Revolucije, uklone.

Iz teksta Aleksandre Sekulić: Materijalni trag obećanja  – Oporavljanje Revolucije metodom Data Recovory Dalibora Martinisa

Otvaranje izložbe 25.10.2017. u 19h.

26.10.2017.  19h
CZKD Bioskop 2017: Dalibor Martinis po Daliboru Martinisu

Ovaj program istovremeno je pomno planiran i posve arbitraran. Siguran sam da bi netko (ili ja sam u drugoj prilici) napravio drugi izbor iz mojeg gotovo 50-godišnjeg bavljenja umjetnošću (a od toga i 40 godina videom, medijima, filmom…).

Pokušao sam zahvatiti najranije video radove u kojima performativno jurišam na same granice medija, potom jednim filmom se prisjetiti ciklusa radova Binarna serija (ostvarenog u raznim medijima) i, konačno, najviše vremena posvetiti ciklusu Data Recovery u kojem se bavim (također u mnogim radovima ostvarenim u različitim medijima) postupkom djelomičnog povrata izgubljenih podataka iz memorije bez konteksta koji im je do gubitka davao pozitivni, informacijski, društveni ili drugi smisao. Povijest je neprekinuti niz konfabulacija, spontana ili planska proizvodnja lažnih uspomena. Umjesto opisa koji sadržaj smješta u povijesno vrijeme i prostor želimo proizvesti „pojavu bez konteksta koja se u cijelosti podudara sa stvarnim zbivanjem“ (Wallace Stevens).

Program projekcija:
(rani radovi)
-Open Reel, 1976., 3’40 min.
-Manual, 1978., 1’20 min. 

(Binarna serija)
-To America I say, 2002., 5 min.

(Data Recovery)
-DM Talks to DM, 1978/2010., 13 min.
-U ime naroda, 2013., 17 min.
-Odessa/Stairs/1925/2013., 6’30 min.
-Proba vijesti od 4. 5. 1980., film, 2016., 11 min.
-Film bez filma, 2017., 19 min.

Open reel, 1976, c/b, 3:40 min. produkcija: Galleria del Cavallino, Venice
Kamera na stativu povezana jc s video-rekorderom. Umjetnik sjedi ispred kamere.
Nakon što uključi snimanje, prihvaća video-vrpcu koja se odmata s prvog koluta i prolazi preko magnetne glave video-rekordera i, umjesto na drugi kolut, obmata je oko svoje glave okrečući se na rotirajućem stolcu. Njegovo lice s vremenom je potpuno pokriveno video-vrpcom na kojoj je snimka njegova lica oko kojega se obmata video-vrpca na kojoj jc snimka njegova lica oko kojega se obmata video-vrpca na kojoj je snimka njegova lica oko kojeg…

Video Manual, 1978, c/b, 1:20 min., produkcija: Galleria del Cavallino
Autor balansira video-kamerom nastojeći što duže održati podnožje stativa na koji je fiksirana u svom dlanu. Objektiv kamere usmjeren je prema dolje tako da je ona istodobno svjedok i taoc akcije.
Iako se zajedno s rukom koja je nosi nespretno ljulja, čini se kao da miruje, a pod po kojem se autor kreće da neprekidno izmiče. Video traje sve dok umjetnik ne izgubi kontrolu nad ravnotežom kamere.

To America I Say, 2002, c/b, 5:20 min., produkcija Omnimedia
Uvodna špica filma “King Kong” (1933) u produkciji RKO pokazuje radio antenu koja emitira poruku Morseovim kodom. Čuje se tipični niz kratkih i dugih zvučnih signala koji se čita kao „A RADIO PICTURE PRESENTS“. Re-montiranjem ove sekvence stvorena je nešto duža i drugačija „uvodna špica“ filma i umetnuta je druga poruka. Sada RKO toranj šalje kodiranu poruku Osame bin Ladena Americi neposredno nakon napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku 2001.

DM 1978 Talks to DM/2010, video-media projekt 1978/2010., boja/cb, 13 min.,
produkcija HRT i Omnimedia, 2010.

Projekt putovanja kroz vrijeme / oporavka podataka u vremenskom rasponu od 31 godine. 1978. godine umjetnik je u Vancouceru izveo javni perfromans kao TV intervju, u kojem postavlja pitanja samom sebi. Pitanja su snimljena na video vrpci koja je arhivirana. Odgovore na ova pitanja umjetnik je dao u TV emisiji “Drugi format” na Hrvatskoj radioteleviziji 2010.

U ime naroda (We The People), c/b, 2013., 17 min., produkcija Omnimedia
Koje je značenje i svrha Naroda u filmu? Da li on naseljava ulice, autobuse, tramvaje i vlakove, restorane i sale za ples samo da bi se filmski junaci osjećali “normalno”? Kako bi filmska realnost izgledala ako bi heroji bili izbrisani, a svi drugi ljudi, Narod, ostali jedini stanovnici filma?

„U ime naroda“ je vrsta metapolitičke kontemplacije (koristeći inserte iz poznatih filmova i tekstova Guy Debord-a) o prirodi i “društvenoj” poziciji mase individua bez individualnosti koja okružuje filmske junake, kojima je jedino dopušteno da osjećaju, pate ili uživaju u drami života na filmu.

Egipatske stube Odese, 2011, c/b, 6:54, produkcija Omnimedia
Slavna scena „Na stubama Odese“  iz Eisensteinovog nijemog filma „Krstarica Potemkin“ iz 1925. upotpunjena je stvarnim zvucima revolucije na trgu Tahrir i ulicama Kaira 2011. , snimljenim i aploudanim na internet od strane samih sudionika događaja.

Proba TV vijesti 04. 05. 1980., 2016., boja, 10 min., produkcija HRT i Omnimedia
Titova smrt 1980. godine paralizirala je tadašnju Jugoslaviju. Iako je razvoj njegove bolesti naznačavao takav ishod ni javnost ni mediji nisu bili sigurni kako oblikovati vijest o njegovoj smrt.

Na TV Beograd čitanje teksta tužne vijesti dopalo je iskusnom tv spikeru Miodragu Zdravkoviću, a na TV Zagreb za to je određen Miroslav Lilić. Sačuvane su video snimke pripreme i čitanja vijesti pred kamerama u tv studiju.

TV Performance „Proba TV vijesti  04. 05. 1980.“ temelji se na događaju-probi čitanja-izgovaranja vijesti o Titovoj smrti u tv studiju 1980. 35 godina kasnije „spiker“ Dalibor Martinis ovu kratku vijest produžuje u nedogled postupkom umnažanja i rekombiniranja teksta proizvodeći tako jezik koji, kroz razbijanje očitih semantičkih veza i preferiranje formalnih rasporeda u odnosu na one sintaktičke (iz originalnog teksta), gubi svoju prvotnu temporalnost i usmjerenje ka značenju i poprima karakteristike invokacije.

Film bez filma, 2014/2017., kolor, 18:30 min., produkcija DORH i Omnimedia
2013. godine Dalibor Martinis je realizirao film „Z1,0339“. U filmu su korištene netonske snimke koje je snimio Antonio Perajica u Zagrebu 1945. i tonski zapisi prosvjeda održanog u Zagrebu 2011.
Nositeljica autorksih prava na filmske snimke, Ana Perajica podnjela je 2014. kaznenu prijavu općinskom Državnom odvjetništvu Hrvatske u Splitu protiv Dalibora Martinisa.
U filmu „Film bez filma“ Dalibor Martinis iznosi svoju obranu svjedočeći o događajima koji su na kraju doveli do neprikazivanja filma „Z1,0339“ kojeg je Dalibor Martinis realizirao 2013. godine.
„Film bez filma“ snimljen je 17. 06. 2014. u prostoru Općinskog DORH-a u Splitu od strane službene osobe.
„Film bez filma“ ipak je film, a okolnosti koje su onemogućile prikazivanje filma „Z1,0339“ te dovele njegovog autora u koliko neugodnu toliko i žalosnu situaciju sada postaju njegov strukturalni dio. Ovo što govorim istina je i samo istina.

Projekat CZKD Bioskop 2017 podržalo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije-Parken Verboten, 2000 video

CZKD Bioskop ima za cilj osvajanje prostora prikazivanja filma koji ne robuje imperativu samoodrživosti mašine kulturnih industrija već evocira specifičnu tradiciju gledanja i proizvodnje filma koju su negovali kino klubovi i filmske škole i ovom praksom uticali na celokupnu filmsku kulturu upravo odnosom poštovanja prema svim učesnicima i elementima filmskog procesa. Kontakt: aleksandrasekulic@czkd.org )