Milan Božić – performans „The Biggest“

U okviru Likovnog programa CZKD, 2. oktobra u 19h održaće se performans Milana Božića „The Biggest“.

Koju cijenu moram svakoga dana platiti kako bih doista bio samostalan, kako bi istinski bio svoj, kako bi moje vidljivo vanjsko ja bilo uistinu moje unutarnje ja?

Živeći i odrastajući u okuženju obitelji, familije, škole, ulice, sela, kvarta, grada, društva, države odgajali su me i nastojali formirati upravo onako kako je to nametalo trenutno okruženje, ne obazirući se na moje osobine, afinitete i mogućnosti.

Upravo to okuženje koje se samo na riječima, ali ne i stvarno djelatno, lažno se brine za dobrobit svih svojih pripadnika zapravo guši pojedince kao samostalne osobe, oduzima im stvarne slobode, guši osobnost i samostalnost, nastojeći ih pretopiti u bezličnu homogeniziranu masu pogodnu za kontrolu, manipulaciju i svakojako iskorištavanje usađujući pojedincu lažan osjećaj zajedništva i pripadanja a zapravo zaraziti ga trajnom nesigurnošću, ovisnošću, malograđanštinom, lažnim moralom, strahom od etiketiranja, strahom od osude i ugožavanja osobne egzistencije, koje kao oružje koristi protiv nepoćudnih i navodno opasnih slobodnomislećih pojedinaca.

Susreo sam čovjeka – umjetnika- samostalca- osobenjaka, koji svoj život pretače u umjetnost i umjetnost pretače u život. To je TOM. Život i umjetnost za njega su istovjetni, nema razlike između života i arta ili ako to kaže TOM „sve je film“ i „čim u jutro otvorim oči vidim film“.

Ovaj veliki umjetnik za mene predstavlja orijentir, putokaz, svjetionik koji razgrče maglu svekolike gluposti, konformizma, pokazujući što je istinski art. Ovim projektom želim nanovo skrenuti pozornost na njega i njegov opus, jer treba stalno podsjećati na to što on i njegov art zapravo predstavljaju. Nakon smrti umjetnika i njegov rad može umrijeti ako se ne razmišlja i ne govori o njima.

Meni kao pojedincu, kao osobi, moje tijelo i moj um jedinstvena su i nerazdvojiva cjelina i oni zajednički ravnopravno tvore alat kojim spoznajem samoga sebe uz istodobno spoznavanje prostora, vremena, povijesti te socijalnih, ekonomskih, religijskih i svih drugih okolnosti, situacija i duhovnih kretanja u kojima trenutno egzistiram. Ono što mi je osobito blisko s LAUEROM jest spoznaja…da je golo tijelo u javnom prostoru, u mom gradu, blasfemija, vrijeđanje malograđanštine, kada razgoličujući sebe javno skidamo lažne konformističke maske kolebljivaca koji živeći svoje živote zapravo lažu, skrivaju se od svoje stvarnosti, boje se javno iznositi mišljenja i stavove te na svaki mogući način nastoje izbjeći vlastitim djelovanjem bilo kakve promjene. Ovakav stav bi trebao ukolebljivim konformistima probuditi želju za slobodom mišljenja i izražavanja kako pojedinca tako i cijelog društva.

LAUERU nije samo cilj realizirati neki projekt odnosno izraditi umjetničko djelo, njemu je važan i sam tok i postupak izrade umjetničkog djela, svaka faza kroz koju prolazi neka misao, neka ideja, odnosno put- misao- ideja- proces rada- gotovo umjetničko djelo.

Likovni program 2019. godine održava se uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Srbije.