Vesna Vesić NEŽNI KOMADI

10.11.2020. | 18:00

Vesna Vesić
NEŽNI KOMADI
05-09.11. 2020.
Likovni program CZKD 2020 ”Umetnost, kritika, politika”

Tender Things-conceptual&useful
Hand made, cuddled, caressed, loved

Šta je najraniji znak civilizacije u određenoj kulturi? Kulturna antropološkinja Margaret Mead ne daje ni jedan od očekivanih odgovora: glinena posuda, udica za ribarenje ili kameni žrvanj. “Prvi znak civilizacije je izlečenje polomljene butne kosti… U životinjskom carstvu gde vlada zakon jačeg, ukoliko polomiš nogu, mrtav si. Ne možeš pobeći od opasnosti, ne možeš doći do reke na pojilište, ne možeš naloviti hranu. Ni jedna životinja ne preživljava dovoljno dugo da bi joj kost zarasla. Izlečenje polomljene kosti je dokaz da je neko izdvojio vreme da ostane sa nekim ko je pao, da je povezao ranu, nosio povređenog do skloništa i brinuo se o njemu dok se nije oporavio (…) Pomoći nekome drugom u nevolji je mesto na kome civilizacija počinje. Dokaz saosećanja je prvi znak civilizacije.”

Izložba Nežni komadi, bavi se ispredanjem priča – procesom koji je potaknut i samim materijalom, organskom vunom, unutar koje i putem koje se priča materijalizuje. Konstelacija vizuelnih i tekstualnih slika izvedenih direktno u materijalu procesom ručnog filcanja, uključuje političke i intimne tekstove nekolicine značajnih filozofa XX veka koji referišu na fenomene velikih promena – uspone i padove koji su danas zaravnjeni velikom krizom svih sfera. Nasuprot brzini velikih promena i uopšte, današnjoj prekomernoj proizvodnji, nagomilavanju senzacija, potrošnji pažnje i izloženosti serijalnim distrakcijama Nežni komadi uvode drugačiji modus proizvodnje kroz veliko usporavanje i fokusirano posvećenje čiji razlog nije ništa drugo do umetnička odluka. U procesu nastanka uključena je telesna koreografija različitih intenziteta – od energičnog zahvata valjanja vune velikog formata, kao tradicionalno muškog posla, do ugrađivanja u material boja i slova putem utrljanjavanja, maženja, milovanja i dodira. Dodir je jedan od glavnih nosioca konstrukcije platna-slike-pokrivača. Taktilnost je jedan od moćnih instrumenata, jedan od najubedljivijih nivoa prenosa energije i osećanja prisutnih u kreativnom procesu.

Vunene slike, slike-tkanine, opredmećene slike, slike-predmeti, autonomni su objekti koji se mogu upotrebitii kao neka vrsta telesne potpore: jastuk, tepih, ćebe, pokrivač, ogrtač… Slika se ovde ne pojavljuje kao deo zida, već prostora, ambijenta i atmosfere koju unose ljudi; ona nije samo perceptivna, nego i taktilna, iskustvena, korporalna. Slika kojom se uvijaš, koja te pokriva, koju dodiruješ. Nežna stvar – konceptualna i korisna.

O materijalu i tehnici nastanka/ Ruke su moćan alat
Vuna je veoma elastičan material, karakteriše je jačina i izdržljivost. Mekoća i nežnost vune se pojavljuju kao suprotnost njenoj perzistentnosti. Tehnika filcanja podrazumeva obradu češljane neupredene vune, pri čemu se vunene niti međusobno prepliću mehaničkim delovanjem, stvarajući tkaninu ili čvrsti predmet. Filcanje je složen i višednevan, mentalno-fizički proces. Zahteva unapred osmišljen koncept poruke-teksta, razrađen plan građenja slike – objekta – upotrebnog predmeta i improvizaciju u procesu vizuelne realizacije slike.

Tkanina je, poput slikarskog platna,u početku „netaknuta belina“.„Platno“ se gradi ređanjem vlasi vune,naknadno se na njemu “interveniše tekstom” i “oslikava se” sitnim vlasima vune poput kičice. Slova i reči teksta se utiskuju, ugrađuju u format površine slike/tkanine. Kako sam naziv serije kaže,Tender things – conceptual&useful, hand made, caressed, cuddled, loved predmeti nastaju maženjem, milovanjem, dodirivanjem.

BIGRAFIJA
Vesna Vesić je multimedijalna umetnica koja živi i radi u Beogradu. Završila je studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, članica je ULUS-a (u statusu samostalnog umetnika od 2001.). Vesić se bavi videom-u-prvom-licu, crtežom u materijalu (tkanina, vuna), skulpturom kao intervencijom u prostoru i reakcijom na zatečeno stanje u arhitektonsko-arheološko-istorijskom kontekstu. Ukrštajući autobiografske, istorijske, intimne i društvene priče, eksperimentiše sa teksturama i materijalima, promišljajući stare i nove umetničke jezike i održavajući angažovan stav spram civilizacije i istorijske svesti, zajedništva i emocionalno-afektivnih veza na kojima zajednice počivaju .Samostalno izlaže od početka studija u galeriji Studentskog Kulturnog centra, baveći se refleksijama procesa umetničkog stvaranja i estetike galerijskog belog prostora kao društvenog ambijenta. Učestvuje na brojnim izložbama u zemlji i inostranstvu (Beograd, Vršac, Novi Sad, Pančevo, Kragujevac, Čačak,Ljubljana, Beč, Varšava, Poznanj, Venecija, Trst, Rim, Amsterdam, Talin). Njen video-performans Umij me i biću belji od snega izlagan je na 48. Bijenalu u Veneciji, u međunarodnoj selekciji kustosa Haralda Zemana (izložba d’Apertutto, 1999.godine).

Fotografije: Vladimir Opsenica i Pavle Crnobrnja

 

Podrška ciklusu

Slični članci

Loading...