Nermina Trbonja i Ivan Hrkaš „A0H1LIMB4“

Otvaranje izložbe 03.02.2022, 18-20h
Razgovor 05.02.2022. u 12h
Trajanje izložbe 04-09.02.2022.

Rad je nastao suradnjom feministkinje i sociologinje Nermine Trbonja i multimedijalnog umjetnika i fotografa Ivana Hrkaša, refleksijom na prikupljeni audio materijal u kojem stanovnici Stoca iznose svoje životne priče. Naime, proljeće 2021. godine Nermina provodi u Stocu bilježeći usmene historije njegovih stanovnika, koji su u periodu 93. i 94. godine bili zatočeni u jednom, ili bivali premještani u više logora na području Hercegovine (Koštana bolnica, Gabela, Dretelj i Heliodrom). Nermina na osnovu pojedinačnih iskustava kroji jednu audio priču koja integriše svakodnevnicu, vrijednosti i specifičnosti života u Stocu.
Iz ovih svjedočanstava razumijemo da činjenična ratna historija, koja se očituje kroz njihova svjedočanstva, ne odgovara opće prihvaćenom ili bolje reći nametnutom razumijevanju rata u Bosni i Hercegovini i ostalim republikama Jugoslavije. Populističko razumijevanje rat isčitava kao sukob između različitih, postojećih, homogenih etno-nacionalnih cjelina (Hrvata-katolika, Srba-ortodoksa i Bošnjaka-muslimana). Nasuprot, rad bilježi nasilni proces skrnavljenja socijalističkog identiteta stanovništva i grada karakterizirani zajedništvom i prelazak na individualizam, etno-nacionalne identitete i podjelu grada na „naš i njihovi dio“. Ovaj rad također bilježi prešućenu ekonomsku i materijalnu pozadinu rata masovne krađe fabrika, preduzeća, državnih rezervi i javne imovine. Iako ekonomska narav prošlog rata ostavlja možda i najteže posljedice za BiH društvo, do danas se ovo razumijevanje pojavljuje kao „rozi slon u sobi“ kojeg svi, pa i domaći i međunarodni pravni mehanizmi ignorišu.
Nakon prikupljenog audio materijala Nermina želi dati vizualnu dimenziju životnim pričama, te poziva multimedijalnog umjetnika i fotografa Ivana Hrkaš da pričama da tijelo i materijalno postojanje. Obzirom da dosta vremena provodi sa mladim kreativcima kroz podučavanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, istražuje savremene tendencije i mogućnosti sveprisutne tehnologije na „globalnoj“ sceni, što i inkorporira kao primarni segment ovog rada. QR kod ima svoju višeslojnost. Nastao je 1994. godine u Japanu kao odgovor na potrebe rastuće auto industrije, upravo u vrijeme kada su građani Stoca bili zatočeni u logorima. QR kod briše identitarne razlike i daje „Quick Response“ ili brzo rješenje usmjereno ka praktičnom, efikasnom, kapitalističkom. Iako QR kod nastaje generički, Ivan svojom intervencijom mijenja njegovu logiku i daje mu vrlo intiman identitet ugrađujući u njega tlocrte logora koje prikuplja uz razgovore sa preživjelim.
Rad je dimenzija 2×2 metra i izlaže se u praznom prostoru, bijeloj sobi, sa dva bosanska ćilima. Skeniranjem QR koda, posjetioci otključavaju priču koju slušaju u intimi pomoću audio slušalica. Ćilimi prate bosanskohercegovački ritual socijalizacije u sjedećem položaju po kojem su riječi i emocije bitnije od tjelesnog komfora i društvenog statusa. Geometrijska šara na ćilimu konektira se sa geometrizmom QR koda, te spaja dvije različite vremenske zone u jednu koherentnu cjelinu. Na kraju rad nudi zanimljivo putovanje kroz dijalog između pravde-nepravde i mržnje-ljubavi u kojem bajkoviti kliše svjetla spram tame iznova pobjeđuje.
Nermina Trbonja je rođena 1983. godine u Sarajevu. Diplomirala je u istom gradu 2006. godine, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju, te 2008. godine magistrirala Rodne studije na zajedničkom programu Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta Uppsala. Trenutno završava doktorske studije pri Institutu za društvene i političke znanosti Univerziteta Paris Nanterre La Defense. Nermina Trbonja pripada talasu mislilaca koji djeluju u polju kritičke sociologije militarizma, bezbjednosnih politika i djelovanja internacionalnih organizacija, a njena istraživanja se bave različitim aspektima rodne kulture vojnih i paravojnih struktura. Dio je istraživačkog tima New York Univerzitet u Abu Dhabiju, te je vodila brojna istraživanja o djelovanju desničarskih i ekstremističkih organizacija i politika na Balkanu. Nermina je trenutno dio tima organizacije KUMA International, Feminističkog antimilitarističkog kolektiva, WARM Fondacije, Women in War Fondacije, Max Planck Fondacije, te kao aktivistkinja i feministkinja aktivno sudjeluje u mnogim inicijativama koje se bave pitanjima roda i militarizma.
Ivan Hrkaš rođen je u Sarajevu 1978. godine. Nakon završene osnovne škole odlazi u Izrael, gdje od 1992. do 1998. godine pohađa Seligsberg gimnaziju u Jerusalemu, koju završava kao đak generacije. Iako je primljen na prestižnu Akademiju likovnih umjetnosti Becalel u Jerusalemu, 1998. godine se vraća u Sarajevo i upisuje Akademiju likovih umjetnosti, smjer grafičkog dizajna. Diplomirao je 2004. godine, a 2011. godine magistrirao iz oblasti Fotografije. Već u januaru 2005. godine asistent je na predmetu Fotografija u klasi profesora Mehmeda A. Akšamije, u septembru 2011. godine docent, a u septembru 2016. godine van.profesor na predmetu Osnovi fotografije I i II i Fotografija I i II. Od početka 2018.godine obavlja dužnost šefa Odsjeka za Grafički dizajn. U periodu 2012-2013 godine angažiran je kao gostujući profesor na Visokoj školi za dizajn u Ljubljani (Slovenija). Posljednih 12 godina bavi se sociološkom fotografijom (intima i prostori kolektivnih sjećanja), što je i tema njegovog magistarskog rada. Izlagao je u Bosni i Hercegovini, Austriji, Crnoj Gori, Tunisu, Sloveniji, Srbiji, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj, Izraelu, Kini, Meksiku, SAD, te osvojio nagrade na brojnim festivalima. Radio je na organizaciji Festivala Sarajevska Zima i različitim lokalnim, internacionalnim projektima u oblasti kulture i umjetnosti. Grafičke radove i fotografije objavljuje kako u lokalnim tako i u inostranim magazinima. U maju 2017. godine izdaje fotografsku, autorsku knjigu pod nazivom “BAMITBAH” ( izdavačka kuća KultB), kojoj je istaknuti književnik Miljenko Jergović posvetio kolumnu u Jutarnjem listu (Subotnja matineja), te uvrstio je među 17 najboljih knjiga 2017. godine (na trećem mjestu).

Fotografije: Srđan Veljović