1000. broj Novosti

Obeležen je 1000. broj lista Novosti, februar 2019. u Zagrebu.

Hrvoje Zovko: Ne robuju nametnutim dogmama

Novosti su odavno prerasle okvire manjinskog glasila i postale važan dio novinarske scene u Hrvatskoj. Po meni to je njihov najveći uspjeh jer novinarstvo ne smije imati ograničenja bilo kakve vrste. Istinsko novinarstvo čitateljima odgovara na pitanja o društvu i svijetu u kojem živimo. Novosti su upravo takve novine, koje se bave važnim pitanjima i temama, pa i onima o kojima većina mainstream medija najčešće šuti. U njima prepoznajem i duh legendarnog Feral Tribunea čiji su neki od najvažnijih autora svoj novinarski život nastavili upravo u Novostima. Ne robuju nametnutim dogmama i spinovima. Propituju. Znalački ismijavaju konzervativne i retrogradne ideologe koji bi ih najradije vidjeli u getu manjinskog novinarstva. A Novosti su daleko više od toga. Uz informativnost i lucidnost, ponajprije na naslovnicama i naslovima, njeguju i lijepo pisanje. Stilski izbrušene rečenice koje su, u eri instant novinarstva, digitalnog doba i društvenih mreža, gotovo iščezle. Ozbiljno se bave filmskom i književnom kritikom, gotovo izgnanima sa stranica dnevnih novina.

Žarka Radoja: Važne sa svih strana granica zajedničkog jezika

‘Ideš za Hrvatsku? Dolaziš u Beograd? Donesi mi Novosti, molim te’, bila je i ostala molba prijateljima koji su putovali u gradove iz kojih su mogli doneti najnovije izdanje nedeljnika koji je delu novinarske ekipe u Srbiji bio i ostao ostrvo zdravog razuma. Ako ih ne vidiš odmah, zaviri u najzabačenije krajeve kioska, pa još malo ispod prvih redova nekih nepoznatih listova i videćeš – piše ‘Novosti’, usledilo bi uputstvo kako da nađu prve brojeve. Donesenom primerku radovali smo se kao da smo tek počeli otkrivati novinarstvo, komentarisali naslovnu stranu, delili ga između sebe, naglas čitali i učili. Dobro, ponekad, pa i često smo se smejali. I nadali se da ćemo sami stvarati slične prostore borbe za ono što se još uvek zove profesionalno novinarstvo. U vremenu pogrešno konstruisanih narativa i termina, fabrikovanih tema, vrištećih, sve-mi-reci-u-jednoj-rečenici naslova i dosadnih, kopipejst izveštaja – čitati tekstove koji dekonstruišu, otkrivaju, razgrću manipulativno nabacane hrpe reči čista je, profesionalna strast. Uz novinarstvo koje vidi šire od fizičkih i etničkih granica, koje prepoznaje uzroke i posledice identičnih nacionalističkih politika, razumevanje procesa posttranzicijskih društava u jugoslovenskom prostoru je lakše i jednostavnije. Zato su Novosti važne ne samo Hrvatskoj, nego i javnosti sa svih strana granica zajedničkog jezika. Novosti već duže imaju internet stranicu, ali još uvek jedni drugima kupujemo papirno izdanje neretko ga izvlačeći i danas, godinama posle, iz najzabačenijih krajeva kioska. Samo što sada znamo gde da tražimo.

Nikola Lunić: Dobra priča koja je teško pokrenuta

Prvi broj Novosti u izdanju Srpskog narodnog vijeća izašao je u decembru 1999. godine. Nitko tada nije slutio da će ovaj tjednik opstati i izrasti u nešto tako društveno veliko i relevantno. Naime, tada, na samom početku teško je bilo pronaći novinara koji je htio pisati za srpske Novosti, glavni urednik se dugo i uzaludno tražio, nije bilo financijskih sredstava, nije bilo čak ni neophodnih kompjutera. Mnogi tekstovi u redakciju stizali su napisani rukom ili pisaćom mašinom, počesto nisu bili ni napisani u novinarskoj formi. Tako je, na primjer, ekipa iz Vukovara predvođena legendarnim Milanom Trbojevićem Džegerom dolazila u Zagreb u Preradovićevu ulicu, gdje je tada bila redakcija, s dva kompjutera kao nužna ispomoć. Oni bi došli u kasne večernje sate s ta dva kompjutera koja bi sutradan nakon obavljenog posla vraćali u Vukovar. Dugo je trajalo to prenošenje kompjutera iz Džegerovog auta, zatim njihovo osposobljavanje i instaliranje u redakciji. Tek u odmaklim noćnim satima krenulo se s prepisivanjem, sređivanjem i uređivanjem tekstova. Sve je to trajalo do ranih jutarnjih sati. Poslije se sve ovo preselilo u Ilicu u prostorije Arkzina gdje su nas oko ponoći čekali dizajneri i grafičari Dejan Kršić i Dejan Dragosavac Ruta. Sada više Džeger sa sobom iz Vukovara nije ‘vukao’ kompjutere. I ovdje u Ilici smo dočekivali sretne zore i svitanja. Razišli bismo se tek kada je materijal bio gotov i poslan u štampariju, tada u Banja Luci.

Sve je poslije bilo vjerojatno lakše. Financijska sredstva su bila veća, izvjesnija i redovitija. Novosti su se sve više profesionalizirale, jačale i razvijale. Došla su velika novinska pera i Novosti su izrasle u nezaobilazni i relevantni medij. Od decembra 2007. u sklopu Novosti kao podlistak počeo je izlaziti i Privrednik, čime se oživio svojevremeno jedan od najutjecajnijih listova srpske zajednice u Hrvatskoj. Sve ovo zajedno je dobra priča koja je teško pokrenuta, ozbiljno se razvila i za nadati se je da će biti snage za njeno trajanje.

Maja Sever: Pošten odnos prema čitateljima

Novosti su prave novine. Kao nekad kad smo čitali novine i čitali uopće, a ne preletavali preko naslova i fotki. Ono kad sjedneš, uzmeš kavu i ne radiš ništa drugo, nego samo čitaš.

I tekstovi su pravi novinarski, pošteni, analitički, često opaki pa se smijuljiš i pomalo zavidiš kako imaju petlje i talenta. Ali to je oduvijek tako, od Feralovaca nekad do Novosti danas. I to poštivanje forme novina, to volim. Vanjska politika koja se ne svodi na dva podnaslova i tri atraktivne fotke, već o događajima, npr. u Venezueli, možeš nešto i saznati. Volim kritike koje su zaista osvrti na film ili knjigu, a ne izvještaj o tome tko je došao na promociju. Reportaže iz kojih je jasno da je novinar zaista bio s ljudima na terenu i ispričao nam priču. Novosti čitam zbog tog poštenog odnosa prema čitateljima, tog osjećaja da je za njih novinarstvo još uvijek ozbiljan posao. Dio autora Novosti prošao je jednom gašenje novine tužbama i to u vremenima kada se zbog tužbi protiv Ferala nije cijela javnost dizala na noge. Čini mi se da danas, kad se ponavlja ušutkavanje tužbama, Novosti ne kalkuliraju previše i opet skupljaju tužbe jer pišu. I to cijenim. Ne skupljanje tužbi, nego novine koje se bave novinarstvom i dalje.

Ne mogu se sad tu dodvoravati kolumnistima, naravno da ih čitam jer ljudi stvarno dobro pišu, samo ću naglasiti da volim TV-kritiku, ali to moram napisati jer znam Rašetu.

Teofil Pančić: Uskličnik među novinama

Tek hiljadu? A ja Novosti, čini mi se, oduvek čitam. Samo su se ranije možda drukčije zvale, kao što je i kino Europa nekada bio kino Balkan. Ali suština je ista: mračno je unutra. U Novostima, doduše, nije mračno, ali zato oko njih jeste. I šta ti onda drugo preostane nego da se nazoveš ‘tjednik za racionalnu manjinu’? Aluzivna igra je jasna, mada je to mnogo više od igre. Jedine novine koje još vredi čitati jesu one ‘za racionalnu manjinu’. Koliko ih je? Logično – malo. Od Vardara pa do Triglava, sve da ih nabrojiš na prste, možda i ne baš sve prste.

Da nisu formatirane za racionalnu nego (samo) za nacionalnu manjinu, Novosti verovatno ne bih ni čitao: bile bi mi dosadne; sav taj identitetluk i to. A utoliko pre što je sve to s tobožnjim manjinstvima unutar jednog jezika nešto u šta uopšte ne verujem. Realno, Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji deo su većine, čak i kada ih aritmetička većina u tom svojstvu odbacuje. Otuda, u normalnije uređenom društvu, Novosti ne bi ni postojale, jer bi bile konstitutivno nemoguće, formacijski suvišne. Nacionalisti su, međutim, veštački stvorili manjine gde ih nema, i sada ima da ih ljuljaju, tetoše i finansiraju: to im je pravedna kazna. Novosti ih kažnjavaju pametno i brutalno.

Novosti su konceptom inkluzivne a kvalitetom ekskluzivne. Za njih pišu neki moji prijatelji, i širi krug ljudi koje cenim i do čijeg mi je mišljenja stalo. Ima i onih drugih, i to je OK. Ništa kao Novosti ne postoji nigde više ‘na ovim prostorima’. To će reći: ni tačka ni točka, nego uskličnik među novinama.

Drago Hedl: Impresivnih 1000 brojeva

Novosti su, uz tisuće problema, dogurale do 1000. broja i tako na neki način pridonijele u Hrvatskoj nikad proklamiranoj ideji ‘’neka cvjeta 1000 cvjetova”, mada je medijsko polje široko, ali smo daleko od 1000 cvjetova.

Znam s kakvim su se problemima suočavale kolege u Novostima (od kojih sam s nekima i sam vodio slične, zajedničke bitke dok smo radili u Feral Tribuneu, tjedniku koji je također bio sve samo ne miljenik vlasti), svih ovih godina pa je zaista impresivno da potpisuju 1000. broj. Valjalo je izdržati sve nasrtaje i prijetnje, verbalne i one koje su nerijetko ličile na ‘’diplomaciju drugim sredstvima”. Novosti su u tome uspjele, dajući ogroman doprinos, puno veći nego što to glasilo jedne nacionalne manjine objektivno može, borbi za bolju Hrvatsku, u kojoj će manjine uistinu biti ono što vladajući ponekad, s figom u džepu, znaju reći: bogatstvo koje čuva svaki većinski narod.

Čestitam kolegama jubilarni broj i nadam se da neće trebati još 1000 brojeva da se taj cilj ostvari.

Preuzeto sa: https://www.portalnovosti.com/