
Nakon dugogodišnjeg učešća u projektima, diskusijama, aktivističkim akcijama i uopšte u političkom životu usmerenom na borbu protiv starih i novih oblika fašistoidnosti i fašizama, pretpostavljamo da možemo dati dalji doprinos ovoj borbi i insistiranjem na konstrukciji jednog ambicioznijeg horizonta društvene imaginacije – jer bez drugačije vizije organizacije društvene proizvodnje i reprodukcije, teško da možemo očekivati nestanak njenih zakonitih ili pratećih efekata i posledica. U svojoj istorijskoj političko-ekonomskoj suštini, fašizam je ekstrarežimski (van onog uobičajeno institucionalno angažovanog) propagandni i represivni odgovor vladajućih klasa i njihove ideologije na pokušaje legalne i legitimne odbrane radništva od sistemskog nasilja, deprivacije, diskriminacije i eksploatacije u režimu kapitalističke proizvodnje i reprodukcije. Jasno je da će, dok god je takav režim u funkciji, u funkciji biti i fašizam, otvorenoj ili pritajenoj, u različitim manifestnim oblicima i inkarnacijama (postfašizam, polufašizam, neofašizam, kasni fašizam itd.) a uvek pri ruci posedničkim vladajućim klasama. Imajući to u vidu, dajemo nacrt modela proizvodnje i reprodukcije koji idealno-tipski teži da deaktivira i ukloni mehanizme prisile, nasilja, otuđenosti, i za njih vezane hijerarhije upravljanja i komandovanja ljudima svojstvenih kapitalističkom sistemu. Uz pomoć rastućih kapaciteta tehnologije i informatike, model teži da svodi rad i delovanje svakog čoveka na optimum interakcije i razmene sa prirodom i društvom a radi postepenog razvoja, formiranja i obezbeđenja univerzalno primenjivog i dostupnog, humanog, inspirativnog i zdravog radnog i životnog okruženja. Personalne ili grupne varijacije modela prilagođavale bi se uzrastu korisnika/ca, zatečenim kapacitetima i specifičnostima ljudskih navika i potreba u različitim kulturnim i ekonomskim sredinama i sistemima, različitim rodnim, razvojnim i drugim varijablama.
Dan bez fašizma
Model radnog dana osobe u srednjim godinama (npr. 40-60). U nedelji je radno 3, 4 ili 5 dana, u zavisnosti od fluktuirajućih potreba ekonomski bliže povezanog stanovništva, individua i zajednica kao i globalno usaglašavanih principa proizvodnje i raspodele:
• 1 sat dnevno uzajamne brige o deci, mladima i starima: raznovrsna pomoć i usluge, kulturni rad i uzdizanje, razmena i razvoj različitih znanja i veština,
• 1 sat dnevno fizičke aktivnosti, pretežno netakmičarske ili takmičarske bez formalnog socijaldarvinističkog formata i diktata;
• 1 sat upoznavanja, unapređenja i održanja životne sredine i zaštite prirode, poslova reciklaže; kontakta sa prirodom, upoznavanja i brige o biljnom i životinjskom svetu;
• 1 sat odmori i obroci (mogući i unutar svake aktivnosti);
• 1 sat teorijske pripreme za proizvodni i/ili reproduktivni rad (upoznavanje sa radnim procesima, metodama, tehnikama kojima će se pojedinac/ka u predstojećem kraćem ili dužem periodu posvetiti);
• 4 sata – proizvodni i/ili reproduktivni rad u cilju zadovoljavanja opštih potreba stanovništva: u fabrici ili na gradilištu, ulici, polju, u administraciji, u energetskim, informacionim, putnim i drugim infrastrukturnim sistemima, stambenim objektima, saobraćaju, u sistemima snabdevanja i održavanja itd;
• 1 sat – politička debata i edukacija, razne aktivnosti u procesima planiranja, dogovaranja i odlučivanja; reflektovanje iskustava putem evaluacija, forumskih, kulturno-umetničkih praksi itd;
• 6 sati slobodnog vremena;
• 8 sati odmora.
Kako je u pitanju jedan dan, model, preglednosti radi, proporcionalno i sadržajno predstavlja opšte tipove aktivnosti koje se mogu i koncentrisati i obavljati u većim vremenskim blokovima, npr. u nekoliko uzastopnih sati ili dana, čak i nedelja. Dužnosti i obaveze iznad obaveznog minimuma učešća u proizvodnim i reproduktivnim sistemima, mogle bi slobodno da se “razmenjuju” i na taj način i biraju po naklonosti. Neophodne specijalističke službe u domenima zdravstva, obrazovanja, održavanja i unapređenja energetske, saobraćajne, komunalne i drugih tipova infrastrukture imali bi status opsluživanja i obezbeđivanja operativnosti (institucija) društvenog dobra, sa posebnim režimom praćenja željene ili moguće transformacije. Funkcije vojske, policije, kao i opšteg nasleđa militarizacije i sekurizacije transformišu se dogovornim koncipiranjem i uvođenjem mehanizama i organa samoorganizacije i samokontrole (npr. na istorijskim iskustvima i evaluiranim principima naoružanog naroda i radničkih milicija). Sektor usluga takođe bi imao poseban tretman i režim održanja i istraživanja karakteristika i kapaciteta mogućeg reformatiranja i transformacije.
Ovakvi “rasporedi”, gde se, naglasimo, u skladu sa šire prihvaćenim principima i pravcima planiranja, mogu birati drugačije kombinacije delatnosti i aktivnosti u toku radnog dana) bili bi, okvirno i prilagođeno radnim sposobnostima i iskustvu, profilisani za mlade (npr. 20-40 god), ljude srednjih godina i starije stanovnike/ce (npr. 60-70 god). U idealnom slučaju, svaki dan se može raditi neki drugi posao, učestvovati u proizvodnom i reproduktivnom procesu za koji je osoba tog dana najviše zainteresovana i raspoložena. Multidisciplinarnim istraživanjem i uporednom analizom sposobnosti, sklonosti, potreba ljudi i usavršavanjem organizacije ljudstva i radnih procesa u skladu sa istim, razvijao bi se niz kompjuterskih programa i algoritama, aplikacija otvorenog koda koji bi pomagali u koncipiranju, održavanju i prilagođavanju dnevnog i dugoročnog planiranja. Programi su namenjeni kako podsticanju i razvijanju raznovrsnosti sposobnosti i interesovanja, multifunkcionalnosti i multidisciplinarnosti rada, saradnje i zanimanja individua, tako i evaluaciji i nagrađivanju prema stepenima težine, nužnosti i urgentnosti poslova, uložene radne energije, koncentracije i vremena, izlaženja u susret hitnim ili prioritetnim potrebama zajednice itd.
Namena
Koncepti sistematizacije, planiranja i programiranja proizvodnje i reprodukcije su rezultat ideoloških načela i političke volje, društvenih debata i odluka i time su njihovo generisanje i primena vođeni i nadzirani. Njihova operativna svrha je postepeno podruštvljenje, a kibernetski posmatrano postepeno razlaganje/dekonstrukcija i otvaranje/demokratizacija „kodova“ ljudskih delatnosti tj. njihovih zatečenih proizvodnih tehnika i procesa. To bi nadalje trebalo da vodi postepenoj dehijerarhizaciji (ili rehijerarhizaciji u pretežno horizontalnom smislu) i progresivnoj reorganizaciji proizvodnih i reproduktivnih znanja, metoda, tehnika i uopšte ukupnog smisla i karaktera proizvodnih i reproduktivnih procesa – tako da svako ko želi načelno i može sa njima da se upozna i obavlja ih. Krajnji cilj ovako idejno-politički koncipiranih a dugotrajnom i univerzalno dogovorenom i raširenom praksom proveravanih i razrađivanih modela je da se postepeno i uz najmanje moguće globalne i lokalne rizike i neizvesnosti prevaziđu 1. robno-novčana privreda i za nju vezane organizacione hijerarhije i institucije, kao i proizvodne i distributivne paradigme i parametri 2. specijalizacija (koja prerasta u “samo sam radio svoj posao” fah-idiotizam) i toksična rutinizacija, otuđenje i monotonija proizvodnog i reproduktivnog rada (i njihov odlučujući formativni uticaj na razvoj, osobine i ambicije ličnosti) 3. opšta i individualna nesigurnost, politička dezorijentisanost i prateće nepoverenje i strahovi kao posledice egzistencijalne neizvesnosti i besperspektivnosti velikog dela globalnog stanovništva.
Garancija i rok trajanja
Model treba da garantuje: 1. suštinsku jednakost ljudi bez obzira na vreme i mesto rođenja, 2. pravednu socijalizaciju rada i raspodelu odgovornosti i koristi od društvene proizvodnje i reprodukcije, te 3. humaniji i za sve ljude bezbedniji život, kao preduslov njihovog napretka i kao individua i kao pripadnika/ca različitih zajednica i kolektiva. Poseban zadatak u vezi sa tim je izgradnja političke i istorijske svesti o različitim vizijama napretka koje su dovodile i mogu i nadalje dovesti do interesnih kontradikcija između zajednica i gubitka poverenja u mogućnost zajedničkog progresa.
Oprezno-optimistična i takođe pre modelski nego konkretno-periodski shvaćena prognoza je da je za globalno ostvarenje ovako koncipiranih “nefašističkih dana i vremena” potrebno npr: dvadeset (globalno koordinisanih) godina za pripremu; dvadeset godina za primenu, razvoj i adaptacije modela kroz praksu; dvadeset godina za potpuni globalni prelazak na proizvodnju prema potrebama. Naglašavanjem izvesne linearnosti i trajanja naglašava se priroda i perspektiva multigeneracijskih zadataka, učenja, očekivanja, ulaganja, orijentacija i angažovanja. Postepenost je takođe modelski shvaćena, ne i imperativna usled očekivano i neminovno razgranatih rekurentnih i cirkularnih glavnih i sporednih tokova promene. Zatečene karakteristike, kapaciteti i odnosi formalne i neformalne moći lokalnog i globalnog klasnog društva su volens-nolens nezaobilazni resurs i isto toliko nezaobilazna prepreka u bilo kakvom transformativnom procesu. Planiranjem i dogovaranjem, važne aktuelne institucije društvenog i političkog života, od lokalnih zajednica do Ujedinjenih nacija postaju istovremeno subjekti i objekti ovakvog multigeneracijskog poduhvata.
Globalne i lokalne kontraindikacije
U ovakvom modelu, koji se ciljano kreće ka ukidanju klasnih razlika, a u kranjem ishodu i samih klasa, potrebno je svakako promišljati specifičnosti izvesnih klasnih „prava i dužnosti“ u fazama i segmentima prelaznih perioda, kada svaka klasa postepeno napušta svoje pozicije ali time i neminovno privremeno deluje sa njih. Pitanje je kako i šta „ponuditi“ frakcijama vladajućih i srednjih klasa suštinski nezainteresovanim za ovakvu preraspodelu društvenih uloga i funkcija, to jest zadovoljnim istorijski osvojenim pozicijama u sistemu globalne proizvodnje i raspodele. U prelaznom periodu mogao bi da se uvede varijabilni koeficijent potrebnog investiranja i doprinosa u procesu za dobar deo stanovnika prvog, drugog i trećeg sveta (jer život i rad nijednog čoveka ne treba da budu predodređeni slučajnim mestom rođenja). Neka vrsta istorijske nivelacije i kompenzacije pozicije dobrog dela trećeg sveta bila bi koncipirana tako da ne bude shvaćena kao nekakva “kazna” za prvi svet. Naprotiv to bi trebalo da bude i koncept emancipacije prvog sveta, prevashodno od rutinizirane funkcije okupacije i uzurpacije (kapitalom) ključnih ljudskih i prirodnih resursa koja je danas primarna funkcija njegovih aparata upravljanja, rasuđivanja i planiranja. Ako govorimo o danu bez fašizma, jasno je da su univerzalno osmišljena i sprovedena demisija i transformacija nasleđa kolonijalizma-imperijalizma, kapitalizma i klasnog društva jedini horizont na kome takav dan uopšte može osvanuti. Tzv. ”There Is No Alternative” društvo se samoizjeda iznutra, proneveravajući i bagatelišući svoje, do juče svete principe: pomaže javnim novcem privatni poslovno-pohlepni avanturizam; ukida vekovno pravo na azil i pravo na slobodu kretanja; podriva i uklanja režime koji su na vlast došli putem demokratskih izbora (i to „demokratskih“ po kriterijumima baš tih snaga koje ih onda dezavuišu i ruše); privatnim kapitalom i za njega vezanim interesima kontroliše ključne informacione sisteme, diktira koncepte i nameće kriterijume javnosti i javne debate; demonstrira potpunu sistemsku nemoć ako ne i neskriveni interes u procesima zagađivanja prirode itd. Na kraju i početku, profitom diktirani trendovi stihijske automatizacije i robotizacije, već sada, prema nekim istraživanjima čine 30% postojećih globalnih radnih mesta suvišnim. Takva činjenica indirektno nagoveštava da se i aktuelna, u mnogočemu nepotrebno intenzivna i obilata “slobodno-tržišno uslovljena i diktirana” globalna produkcija može održati sa smanjenim obimom dnevnog i nedeljnog radnog vremena a time svakako i smanjenim obimom zagađenja prirode (i društva). Ovakvi stihijski fenomeni i procesi izazivaju i opravdane strahove i sistemski indukovane paranoje koji su najpogodniji socijalno-psihološki prostor za razvoj fašistoidnih ideja i praksi. Pri tom, dobar deo “srećom” situiranih i zaposlenih tj. dobar deo globalne srednje klase, uljuljkane u narative o nemanju alternative, doživljava svaki pokušaj mišljenja suštinske promene kao “sečenje grane na kojoj sedi”, zbog čega uobičajeno i čini jezgro fašističkih pokreta. Međutim, sve žalbe na monotoniju, neostvarenost, konflikte u radnom i životnom okruženju, ili te panične i iracionalne artikulacije njihovih strahova kroz fašistoidne političke ideje, govore da je to pre grana na kojoj su kao stvaralačke individue obešeni i da otud potiče i ljuljanje. Verovatno da će tek sečenjem te grane na kojoj sedi obešena, globalna srednja klasa konačno moći da pokaže i dokaže svoju toliko traženu i željenu civilizatorsku i prosvetiteljsku istorijsku misiju.
Remigriranje
Aktuelna i akutna pitanja zatečenih i budućih ekonomskih i drugih migracija kao i rada i boravka različitog trajanja u drugoj sredini (to jest najrazličitijih oblika “gastarbajta”) treba da budu rešavana u skladu sa potrebama zajednica, kolektiva, stanovništva i pojedinaca-ki, bilo za “sa-radnom snagom”, bilo za opšteljudskim, kulturnim ili iz bilo kog razloga potrebnim i izabranim ostvarenjem u najpovoljnijem okruženju, bilo iz potreba edukacije, odmora ili drugih vrsta individualne ili grupne razmene, upoznavanja, interakcije i razvoja. Jasno je da u aktuelnom režimu akumulacije i svojevrsne uzurpacije perspektivnih zanimanja i poslova od strane centralnih ili dominantnih kapitalističkih ekonomija, migracije neminovno prate ove trendove i sile ekonomske okupacije i gravitacije. Može se očekivati da će one suštinski promeniti i smerove i ciljeve kada se počne primenjivati neki drugačiji ekonomski model globalne proizvodnje i raspodele (uključujući proizvodnju i raspodelu zatečenih mogućnosti zanimanja, angažovanja kao i samog koncipiranja i razumevanja poslova i poslovanja). U krajnjoj instanci, pri eventualnom teorijskom i praktičnom prelazu na ovako predložen sistem proizvodnje i reprodukcije, predstojeća prestrukturiranja, preoblikovanja, dislokacije i transgresije opštih i pojedinačnih ljudskih znanja, zanimanja, interesovanja, verovanja i nadanja, učiniće od svih nas srećne izbeglice i migrante iz prostora i vremena diktature kapitala i njegove diktatorske palice i uzdanice – fašizma.
Preneto iz 207. izdanja Betona.
Još članaka
- POVODOM NAJAVE POKRETANJA INICIJATIVE PRED GRADSKOM KOMISIJOM ZA SPOMENIKE I NAZIVE TRGOVA I ULICA
POVODOM NAJAVE POKRETANJA INICIJATIVE PRED GRADSKOM KOMISIJOM ZA SPOMENIKE I NAZIVE TRGOVA I ULICA
Povodom najave pokretanja inicijative Pokreta slobodnih građana (PSG) da se ime Borka Pavićević dodeli javnoj površini u Beogradu, koja je oivičena ulicama Birčaninova, Bulevar…
20.10.2022. - ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU
ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU
Beograd, 30.09.2022. Platforma Tri slobode ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU Organizacije civilnog društva okupljene oko Platforme “Tri slobode” zahtevaju hitnu reakciju institucija…
03.10.2022. - Support for the struggle against war and repression!
Support for the struggle against war and repression!
Support for the struggle against war and repression! For the collective Chto Delat, from the performance collective New People: Aleksandra Sekulić, Ana Isaković, Ana…
23.03.2022.