stav

Elektrošok

Autor: Borka Pavićević
02.02.2014.

Je li Elektrodistribucija država u državi, ili je i ona država? Jednom je rečeno da „srediti“ Elektrodistribuciju znači početak uvođenja reda i zakona u državu.

Pisala sam u jednom izveštaju 1995. koliko je koštalo uvođenje struje u objekat (Muzeo, Paviljon Veljković, CZKD), radilo se, naime, o jednom visinskom kablu koji je u skorijoj istoriji ukopavan za pozamašnu cenu, a koliko predstava („Zli dusi“, Dostojevski, Kami). Vratili su mi izveštaj sa pitanjem je li to greška da „elektrificiranje“ košta više od čitave mnogoljudne i veoma zahtevne predstave. Ne, nije bila u pitanju greška, „struja“ je koštala više od čitavog našeg rada i ljudi, i materijala, i scene, i kostima i odvoza i dovoza, programa i najava, svega. Sada se to zove EPS snabdevanje i taj je račun kombinovan od gomile šifara, koje sve skupa čine „transparentnost“ dostupnu šefovima računovodstva ili onima koji su prinuđeni, a i koji zbog nezaposlenosti, imaju vremena da se po čitav dan, uz pomoć komšija i prijatelja, bave istinitošću famoznog računa. Gledam te scene kada se „potrošači“ skupe i prionu na analizu.

Koliko je EPS Snabdevanje jednim udarcem zaradilo za mesec dana, ili po jednom obračunu, prognoze su razne, ali pominjane cifre prelaze milijardu, nadam se, dinara. Je li to veći ili manji iznos od onoga što je „uterala“ drumska mafija dugogodišnjim „radom“ „na shvatanju stvari“, na pljački, „drumarinom“. Dugogodišnji nužni odnosi sa Elektrodistribucijom predstavljaju ogromno interdisciplinarno iskustvo. Nikada, recimo, nisam uspela da saznam zašto mi kupujemo kablove, a prilikom raznih intervencija Elektrodistribucija ih odnosi. Ili, koji su „ešaloni“ za šta nadležni. I gde sve treba da idete, na različita mesta da biste „overili“ dozvolu za ovo ili ono, i konačno, koliko to treba da platite ukoliko nećete da ginete, pa smo „ginuli“. Njihove usluge i računi uvek su neupitni, jer struje mora da bude, preduslov je to svega drugoga, života i rada, i to je pozicija iz koje se i sve može, čak i kad nas nema.

Istovremeno, što se individualnog potrošača tiče, teško je ustanoviti logiku kako je moguće da ako u kući, domaćinstvu, ima desetoro ljudi, račun bude isti kao i ako preostanu dva ili tri (može biti zbog smrti ili onoga što se ogavno naziva „odlivom mozgova“) ili iz nekog drugog razloga. Račun je isti, ako ne veći, dakle, bez obzira na upotrebu „grejnih tela“, što može biti ringlom ili peglom.

Kažu kako su za to odgovorni čitači brojila. Kako sada posle čitavih niza godina veoma dobro poznajem čitača, koji čak zna i gde su ormari, i sam ulazi i čita utrošak energije, prvo, ne shvatam zašto bi baš on pogrešno čitao, ne liči mi na takvoga čoveka, a drugo, ne znam zašto bih se sa njim „obračunavala“. Jer ću čuti ono što se obično u takvim situacijama čuje „nije do mene“, i „ja samo obavljam svoju dužnost.“

Dobro, šta da rade Užičani koji su dobili decembarski račun za otrovanu vodu? Zamislite da je Bokačo to što je napisao naplaćivao gubavcima.

Svi možemo da se žalimo, da idemo tamo i da čekamo, da pišemo i da se dopisujemo, koliko je tu radnog vremena, prevoza, redova, prehlada, svakojake moguće fizičke i psihičke patnje, to je svojevrsna tortura, taj proboj do istine o struji, i o računu, elektrošok. Beketov komad „Čekajući Godoa“ namah postane jasan svima. Ili, Kafka. Možda je to način da se literatura ne shvata kao „apstrakcija“.

„Propuštena je prilika da se sa reorganizacijom infrastrukturnog javnog preduzeća i početkom rada „EPS snabdevanje“ otklone do sada uočeni nedostaci u radu (komplikovani, nejasni i netačni računi za utrošak električne energije) kojima se krši pravo građana za obaveštenost o načinu obračuna, i stanju duga, a na koje je zaštitnik građana više puta do sada ukazivao“, govori se u saopštenju Saše Jankovića, zaštitnika građana. Obezbeđivanje dodatnih šaltera za reklamacije samo je pokušaj umanjenja nepotrebno nanete štete i bavljenja posledicama, umesto očekivanog i potrebnog unapređenja rada administracije, što bi sprečilo potrebu da građani gube vreme u redovima za reklamiranje računa.

Zaštitnik građana Saša Janković pozdravlja smenu u vrhu „EPS snabdevanja“, zbog manjkavosti („manjkavosti“, dodala BP) u obračunu električne energije građanima i podseća da je u septembru 2013. godine od nadležnih ministarstva i Vlade Srbije javno tražio da se sankcionišu odgovorni u Elektrodistribuciji za „šikaniranje građana nepravilnim računima za struju.“

To, kolika je realna cena struje, i zašto je ona takva i tolika, sigurno je pitanje za raspravu. Kao i da li će radnici, a pre svega administrativci iz Elektrodistribucije, štrajkovati ili ne. Možda bi cena struje bila manja, sa smanjenjem – ne radnika nego upravljača i administracije, ali tu smo kod partijskog zapošljavanja i kod pitanja može li i ministarka energetike, razvoja i zaštite životne sredine u tom miljeu i „društvenoj atmosferi“ da interveniše. Kad smo kod toga, eto još jedne fraze „zaštićeni ko beli medvedi.“ Zaštićeni kao beli medvedi, službenici razni, po horizontali i vertikali, a tako je čvrsto obećano da će se smanjiti i da će se privatni sektor, mali i veliki (sektor pred samoubistvom), osloboditi dažbina i pustiti da radi, ne bi li se povećala njegova snaga za „zapošljivost“. Ništa od toga, naprotiv. E, tu se, za razliku od literature, vidi razlika između „teorije“ i „prakse“.

Citat iz pisma zaštitnika građana JP Elektroprivredi Srbije, kabinetu generalnog direktora: „Poštovani gospodine Obradoviću… Pre svega želimo da ukažemo na situacije nepostupanja elektrodistribucija po odlukama suda… Imajte u vidu da ovakvo ponašanje preduzeća koje posluje u sastavu JP EPS predstavlja direktno kršenje Ustava prema kojem su sudske odluke obavezne za sve“ (slučaj „Jugoistoka“ iz Niša). I još jedna uzrečica „sve je po zakonu“, ili „sve će biti po zakonu“.

Možda bi „po zakonu“ ili u „pravnoj državi“ Tužilaštvo za organizovani kriminal moglo da proba, da pokuša, da se odupre organizovanoj pljački porodica i domaćinstava u Srbiji. Opljačkani koji do roka koji postavi pljačkaš učine reklamaciju na „račun za decembar“ možda dopadnu grupe kojoj će pljačkaš oprostiti ovoga puta i vratiti opljačkano. I još će da reklamira na svim nacionalnim programima da će primati reklamacije i nedeljom, do šest posle podne. Ja, ljubaznih li i predusretljivih pljačkaša. Ukrajino, sestro naša, gde mi stasmo, ti produži. Tužilaštvo za organizovani kriminal moglo bi da proba da bar vode i struje ima, da voda nije otrovana, a da račun za struju nije pljačkaški poduhvat.

Danas, 01.02.2014.

Još članaka

  • In Memoriam Branimir Stojanović – Trša
    Autor: Branislav Dimitrijević

    In Memoriam Branimir Stojanović – Trša

    Otvorenost je najveće lukavstvo. Tako nas je učio Branimir Stojanović – Trša. Ta formula, jedna od tek nekolicine neupitnih formula kojima je ponekad pribegavao,…

    02.03.2022.
  • In Memoriam: Dubravka Ugrešić (1949-2023)

    In Memoriam: Dubravka Ugrešić (1949-2023)

    „Svojevremeno je Dubravka Ugrešić, jedna od pet „hrvatskih veštica“, devedesetih, na preispitivanje (omiljena reč kada je pozorište u pitanju, u tekstovima o pozorištu uporno…

    17.03.2023.
  • POVODOM NAJAVE POKRETANJA INICIJATIVE PRED GRADSKOM KOMISIJOM ZA SPOMENIKE I NAZIVE TRGOVA I ULICA

    POVODOM NAJAVE POKRETANJA INICIJATIVE PRED GRADSKOM KOMISIJOM ZA SPOMENIKE I NAZIVE TRGOVA I ULICA

    Povodom najave pokretanja inicijative Pokreta slobodnih građana (PSG) da se ime Borka Pavićević dodeli javnoj površini u Beogradu, koja je oivičena ulicama Birčaninova, Bulevar…

    20.10.2022.
Loading...