
Priznanje 52. Bitefa za doprinos razvoju ovog festivala i uticaja na njegovo postojanje i tendencije prošle subote uručeno je španskom umetniku Fernandu Arabalu, piscu, scenaristi, libretisti, slikaru, glumcu, operskom reditelju i jednom od osnivača postnadrealističkog pokreta Panika.
Arabal je tačno pola veka prisutan na Bitefu, od 1968. kad je u njegovom drugom izdanju uzdrmao pozorišne duhove kontroverznim komadom „Groblje automobila“, u režiji Viktora Garsije. U skladu sa sloganom 52. Bitefa „Svet bez ljudi“, posle dodele priznanja u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju, Arabal je prekjuče govorio o migracijama, pitanju otadžbine, pripadnosti i identiteta, problemu jezika….
U umetničkim krugovima za Arabala tvrde da je on sam otelotvorenje „paničnog čoveka“, čiju je definiciju dao u svom istoimenom eseju – „iskreni čovek svoga veka“, „bezumni talenat“, „jasni entuzijazam“, „delatnost u više žanrova, kao u doba renesanse“ uz „odbacivanje zakona gravitacije“. Arabalov umetnički rad „meri se“ sa više od 100 pozorišnih komada, više od 800 pesama, 14 romana, mnogobrojnim esejima posvećenim pozorištu i slikarstvu, sa šest dugometražnih filmova, 13 scenarija, osam uloga na filmu… Svoj likovni angažman on sam definiše kao rad „frustriranog slikara“ čija se platna, crteži, kolaži, izlažu u Parizu i Milanu.
Arabal je 11. avgusta napunio 86. godina. Rodio se u Španiji 1932. a više od šest decenija živi u Parizu. Tvrdi da „nije ni Španac, ni Francuz“ – za sebe kaže da je iz “ Bezzemljolandije“ i da je „čovek egzila“, čiji je jedan od životnih principa da „nikad ne potpisuje političke peticije“. Zajedno sa filmskim rediteljem Alehandrom Hodorovskim i grafičarem i piscem Rolanom Toporom 1962. u Parizu osnovao je pokret Panika, čiji je princip bio „paničim, smejući se“. Razišli su se deceniju kasnije, što Arabala nije omelo da i dalje razvija svoju paničnu estetiku začinjenu „devijantnom“ i nesputanom seksualnošću, estetizacijom nasilja i kritikom društvenih pojava i javnih ličnosti u kojima je pre svega video diktatore – od generala Franka do Fidela Kastra, kojima se obraćao otvorenim pismima.
NJegov život i umetnost u velikoj meri obeležila je porodična tragedija – njegov otac slikar Fernado Arabal Ruiz bio je žrtva Frankove diktature. Protivnik Frankovog režima, Arabal je bio poznat kao antimonarhista i zagovornik anarhističkih trendova u kulturi. Bio je povezan sa Komunističkom partijom Španije, sa kojom se 1977. razišao zbog svog pozorišnog rada. Kritičari smatraju da je „Arabalov teatar dramatičan karneval – divlji, brutalan, kakofoničan i veselo provokativni svet“ i u njemu vide „naslednika Kafkine lucidnosti“
– Najčudnije je kad kažu za mene da sam provokativan. Provokacija je iracionalna i bez stava, ona ne može da se proračuna. A ja iznad svega poštujem nauku, matematiku i šah. Ništa ne uzimam ozbiljno, ali sve shvatam tragično – kaže o sebi Fernando Arabal, tvrdeći da je „samo tužan čovek koji se spašava pisanjem“.
Preuzeto sa sajta dnevnog lista Danas
Još članaka
- Support for the struggle against war and repression!
Support for the struggle against war and repression!
Support for the struggle against war and repression! For the collective Chto Delat, from the performance collective New People: Aleksandra Sekulić, Ana Isaković, Ana…
23.03.2022. - Daško Milinović – Mapiranje strategija za zaštitu branitelja i braniteljki ljudskih prava
Daško Milinović – Mapiranje strategija za zaštitu branitelja i braniteljki ljudskih prava
METOD U LUDILU Ni sam baš nisam siguran kako sam se našao u kategoriji Branitelja ljudskih prava. Iako mi to nije posao ni…
23.12.2021. - Zaustaviti agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu
Zaustaviti agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu
Organizacije okupljene oko Platforme Tri slobode oštro osuđuju agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu i upozoravaju da je na delu flangratno kršenje normi međunarodnog prava.…
03.03.2022.