stav

Gluvi i slepi

Autor: Borka Pavićević, Danas
04.08.2014.

Jedino tačno i logično, a i lepo, rešenje Savskog šetališta bilo bi da to zaista i bude šetalište, i da se zasadi šuma, da građani mogu da dišu i da uzdahnu gledajući na drugu obalu Save. 

Kada već nismo na moru, što je izazvalo promene u načinu života i grada sa ozbiljnim posledica kojih nismo svesni gomilajući se na splavovima unaokolo kojih žabe krekeću, ili sabijanjem na Obilićevom vencu, pored garaže kao zamenom za kafiće u Budvi, onda barem da možemo na reku, uz vodu koje ima kada je nema (Užice, Zrenjanin, Inđija…), ili koja nas ne plavi. Odnos između stanovništva (i vlasti) i vode u ovoj zemlji zavređuje ozbiljne analize i odgovarajuću literaturu. Pored antipatije Dobrice Ćosića prema moru.

Građani Beograda, nije lako disati ovih dana zbog velike vlage u vazduhu, kiše i isparenja, a i zbog širenja sažaljenja i straha, zbog ucena i zbog splina verovanja umesto znanja, projekcija umesto stvarnosti, insistiranju na promeni „majndseta“, mentaliteta, identiteta i integriteta, ali dok odsustvujete na najrazličitije načine, bilo da ste u Grčkoj, Turskoj, ili zatvoreni u „krug porodice“ preskačući sve oskudnije i usmerenije vesti, sprema se izmene i dopune Generalnog urbanističkog plana, GUP-a 2021, i bićemo zazidani. Šta će zapravo biti zaklonjeno? Arhitekta Bojan Kovačević: „Biće zaklonjeno zapravo sve, ja nisam inače vernik – da ono što je Bog pravio, i arhitekti i graditelji, i istorija, da je obesmišljeno nekom idejom koja je vrlo, vrlo tanka. Osim toga, ne zaboravite još jednu stvar: ta kula ima 210 metara, ali kada odete tamo pa pogledate maketu, shvatićete da iza nje, u pozadini obale, ima gomila zgrada visokih 20-25 spratova. Znači, nije samo ta kula od 210 metara što preprečuje pogled, nego bukvalno Beograd time biva zazidan.“

Nije svakome dato da ume da misli o prostoru, za to je potrebna sposobnost apstraktnog mišljenja, a to se, ne samo kod nas, istrebljuje već duže vremena. Pojam o celini, zapravo.

Teško je da će čovek od pameti, ili pri pameti, razumu, preuzeti božanske prerogative, ali izgleda da se baš o tome radi.

Evo vidite koliko prostora ima iza Pančevačkog mosta, podno Karaburme, možda tamo…

Ali ne, divljanje i varvarizam skaču baš tamo gde nešto postoji, rečju, ne bi se taj pomakao tamo gde ničeg nema, u novo, zapravo, on mora da skoči pravo u dvorište između kuća, i da tu sazida petospratnicu, da se tu istovari i uspostavi.

To ima biti u septembru. Osnovna pitanja proistekla iz rasprave u Kulturnom centru Beograda konstatovala su tri tačke u kojima se mogu organizovati primedbe: vizura, pogled na Beograd, ukidanje javnog prostora pedeset posto, i ukidanje železničke stanice.

Smanjenje javnog prostora pedeset posto. To bukvalno znači smanjenje slobode na pola. Pola slobode i u faktičkom smislu.

Ovde je već bilo reči o „Balu na vodi“, i ne, razume se, samo ovde. I još uvek mislimo da se nešto čuje, nešto se uviđa.

„Svi imaju jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjeni su akti kojima se, suprotno zakonu, ograničava slobodna konkurencija, zloupotrebom monopolskog ili dominantnog položaja. Prava stečena ulaganjem kapitala na osnovu zakona, ne mogu zakonom biti umanjena. Strana lica izjednačena su na tržištu sa domaćim“ (Ustav Republike Srbije, član 84).

„Siniša Mali nastavlja da sprovodi i fatalni investitorski urabanizam i traži izmene i dopune GUP-a.

U suštini stoji zahtev da se brišu sve odrednice koje predstavljaju prepreku rentijerima iz Arapskih Emirata, pa da se na središnjem delu Savskog amfiteatra izgrade dva miliona kvadrata poslovno-stambene namene i posebno „Kulu Beograd“ visine 220 metara i najveći trgovački centar u ovom delu Evrope sa 200.000 kvadrata neposredno uz obalu Save. A to je prethodno Vlada Srbije proglasila za nacionalni interes! Čiji nacionalni interes?“, govori arhitekta Branislav Jovin u tekstu „Društveno štetne namere“ (Danas, 29. jul) sa nadnaslovom „Posledice izmena i dopuna Generalnog plana Beograda biće nesagledive“. Jovinov tekst gotovo je bolan (ne kao bolne reforme), već bolan, tekst očajnog čoveka i stručnjaka koji se godinama bori za Beograd.

U stvari, posledice našeg ćutanja, tišine, sve veće tišine i pustoši, biće nesagledive. Pogledajte samo grad čije se ulice prazne dok se građani šetaju u šoping molovima, hoće sve da nas pohvataju u šoping molove, da budemo srećni, da verujemo. I ovako se jedva krećemo preko Autokomande, sada treba još jedan monster šoping mol u centru grada, pa za to ne treba biti stručnjak, normalan čovek koji se kreće vidi da je u pitanju ludilo i varvarizam. Građani u podzemne prolaze, ispod Slavije! Svi u molove i pod zemlju. Pogledajte kako su kod kioska svi frižideri sa sladoledima zaključani, ako hoćete sladoled ima da sačekate da vam se otkatanči riznica. „Pa šta vi mislite, da vi to možete da otvorite, sladoled bi bio sve do železničke stanice“ – kaže prodavac u kiosku na Slaviji, preko puta Banke, gde će biti snižen i snesen, izbačen iz centra pažnje, spomenik Dimitriju Tucoviću, socijaldemokratiji i antiratnom stavu.

Kolika je vrednost Beograda. Koliko hiljada, miliona, milijardi. Da li to, Beograd, vredi prodati za tri, ili pet, ili deset. Nije ovde reč o svim prekršajima, institucionalnim, pravnim, moralnim, ljudskim u donošenju otkupa po vlastitom zakonu, bez rasprava, konkursa, javnog konsenzusa, „po zakonu“, mom zakonu. Nije reč ni o kontinuitetu ćutanja struke, čast pojedincima i inicijativama.

Reč je o tišini, strahu, gađenju, strahu od banalnosti ponavljanja očiglednog, o umoru, o uverenju u beznadežnost dizanja glasa, o neefikasnosti argumenata, strahu od gluposti, bahatosti i o nadi da će to sve već nekako proći, bez nas, sa nesagledivim posledicama po nas. Tišina gradira u nemoć, nemoć parališe kreativnost. I put svakoj „implementaciji“ je otvoren. I svakom divljanju.

Imamo katastrofalnu ekološku situaciju u kojoj „nije u pitanju ljudski faktor“, valjda misle na zavrtanje slavine, a ne na zagađivanje akumulacionih jezera, a hoće se (isti i stalni Velimir Ilić, bez obzira šta je počinio sa infrastrukturom ove zemlje) legalizacija svih bespravno sazidanih objekata. I da onda u tu septičku jamu skoče investitori. U čemu je stvar? Hajdemo prosto formalnom logikom, i normativnom etikom, može i bez eksperata i popova. Gledajmo oko sebe.

Posledice izmena i dopuna Generalnog plana Beograda biće nesagledive. Odluka će biti donesena u Gradskoj vladi, koja je kao privremena, sećate se, donela takav predlog. Nema mnogo vremena, septembar je blizu. Dok još gledamo, dok imamo pogled, dok smo u prilici da vidimo. Kakva će tek biti ozidana tišina, bez pogleda. U stvari, hoće se da mi svi oslepimo.

Još članaka

  • In Memoriam: Damir Pavić Septik

    In Memoriam: Damir Pavić Septik

      25.01.2024. preminuo je umetnik Damir Pavić Septik. Ponosni smo što smo imali priliku da sa njim godinama sarađujemo i delimo inspiraciju, ideje  i…

    26.01.2024.
  • Podrška borbi protiv rata i represije!

    Podrška borbi protiv rata i represije!

    Podrška borbi protiv rata i represije! Kolektivu Chto delat od dela kolektiva predstave Novi ljudi: Aleksandra Sekulić, Ana Isaković, Ana Stojanović Bartoli, Arion Aslani,…

    23.03.2022.
  • Grand Prix 44. Salona arhitekture publikaciji “U potrazi za javnim interesom: dometi urbanizma”

    Grand Prix 44. Salona arhitekture publikaciji “U potrazi za javnim interesom: dometi urbanizma”

    Publikacija „U potrazi za javnim interesom: dometi urbanizma“ urednica dr Danijele Milovanović Rodić, Ljubice Slavković i dr Marije Marune nagrađena je na 44. Salonu…

    31.03.2022.
Loading...