U Historijskom muzeju BiH već neko vrijeme traje izložba “Svjedočanstvo – istina ili politika”, koja je dio projekta “Svjedočanstvo – istina ili politika: Koncept svjedočanstvo u komemoraciji jugoslavenskih ratova”. Ovaj obimni projekat traje već desetak godina, a uključivao je brojne intervjue sa učesnicima ratova na području bivše Jugoslavije, kao i antiratnim aktivistima, sve kako bi se stvorila baza za umjetnike, koji su nakon toga to preinačili u sve što im je bukvalno palo na pamet. Od arhivskih pristupa, preko participativnih audio-vizuelnih i antropoloških istraživanja, pa sve do statističkog i tehnološkog promišljanja.
Izgradnja historijskog narativa
– Projekat je zasnovan na rezultatima prethodnog projekta “Imenovati TO ratom”, koji je trajao od 2012. do 2014. godine i bio posebno fokusiran na preko 200 intervjua obavljenih sa antiratnim aktivistima, govori za Oslobođenje Noa Treister, umjetnica i aktivistica iz Srbije, te voditeljica projekta. Treister nam kaže i da u Srbiji “ne postoji zvanična politika sećanja, jer svaka opština ili grad ima sopstvenu ceremoniju sećanja, pravi sopstvene spomenike, u školama se o tome ne uči, tako da to postaje neka vrsta privatnog sećanja na ratove”.
– To je zato što Srbija zvanično nije bila u ratu i ne želi da preuzima odgovornost što je slala te ljude tamo gde ih je slala, navodi Treister.
Historijski muzej je partner izložbe koja je već predstavljena u Trentu u Italiji, te u Beogradu, a nakon Sarajeva ide za Banju Luku. Radovi koji navode publiku na razmišljanje zaista sežu ka mnogo različitih formi, a mnoštvo njih donosi neku vrstu audiozapisa, jer su upravo svjedočanstva u fokusu svega. Jedan od umjetnika je uz jednu od pomenutih izjava istu ispisao preko cijelog zida. Kada se upustite u čitanje, shvatite da je to zapis jednog vojnika sa vukovarskog ratišta, potresan i težak.
– Cilj projekta i jeste da se demokratizuje izgradnja istorijskog narativa u regionu te da se ojača uključivanje jugoslovenskih ratova u prakse evropskog pamćenja, dodaje Treister.
Jedna od umjetnica koja je učestvovala u projektu je i Lala Raščić, čiji projekat je ispao nešto sasvim drugo.
– Materijal je bio iznimno težak, pa je moj rad poprimio drugu dimenziju. Na kraju ja govorim o tome kako je zapravo teško napraviti rad o toj temi, kazala je Raščić.
Njen pristup je oduševio i kustosicu, pa nam je priznala da joj je to jedan od najdražih radova na izložbi, koji jasno pokazuje komplikovanost materijala s kojim su umjetnici morali raditi, ali i kreativnost umjetnice.
A osim same izložbe, jučer su gosti muzeja bili i kustosi iz Beča Friedrich Tietjen i Herbert Justnik, koji su prezentovali svoj projekat “Private Photography”. U okviru istog, ova dvojica kreativaca istražuju fotografije iz privatnih albuma iz perioda Drugog svjetskog rata, koje dokazuju da između ratnog i mirnodopskog perioda i nema neke velike razlike, barem kada su u pitanju porodični izleti.
– Istraživanje s vremenom postaje sve zanimljivije, ali i komplikovanije za nas, priznaju obojica. Na pitanje šta će biti konačni rezultat, odgovaraju, također uglas, da nemaju pojma.
Participativna uloga muzeja
– Prvi rezultat će se desiti krajem godine kada ćemo organizovati javnu panel-diskusiju vezano za fotografije koje smo sakupili. U nekom daljem periodu bili bismo najsretniji kada bismo uspjeli osnovati institut za istraživanje privatnih fotografija, kažu.
A već prezaposlena direktorica Historijskog nije krila zadovoljstvo što su ova dvojica fotografa bila gosti institucije koja se i sama bavi Drugim svjetskim ratom.
– Drago nam je što smo u mogućnosti da u okviru izložbe „Svjedočanstvo – istina ili politika“, koja ovaj mjesec gostuje u muzeju (sve do 6. aprila, op. a), možemo publici ponuditi i dodatne sadržaje koji otvaraju različita pitanja tretiranja arhivske građe, historijskih izvora, suočavanja sa prošlošću i slično. Sretni smo što možemo podijeliti iskustva i ideje sa kolegama iz Volkskunden muzeja u Beču, jer njihova istraživanja privatnih zbirki fotografija, fotografija porodičnih albuma i uspoređivanje sa onim šta službena historija i izvori tog vremena govore su nam jako zanimljivi i zbog onoga čime se mi u muzeju bavimo. Naročito u kontekstu pristupa koji u muzeju promoviramo, a to su participativna uloga muzeja, rad sa građanima i prikupljanje građe iz privatnih kolekcija. Tema nam je važna i zato što Historijski muzej BiH ima impresivnu zbirku fotografija iz Drugog svjetskog rata, generalno 20. stoljeća, a kontinuirano radimo i na prikupljanju fotografske građe iz prethodnog rata, pa nam je otvaranje različitih perspektiva i metodologija istraživanja uvijek interesantno i dobrodošlo, kazala je Elma Hašimbegović za Oslobođenje.
Više o CZKD projektu Svedočenja – istina ili politika pogledajte ovde.
Preuzeto sa stranice Oslobođenje.
Još članaka
- In Memoriam Branimir Stojanović – Trša
In Memoriam Branimir Stojanović – Trša
Otvorenost je najveće lukavstvo. Tako nas je učio Branimir Stojanović – Trša. Ta formula, jedna od tek nekolicine neupitnih formula kojima je ponekad pribegavao,…
02.03.2022. - Podrška borbi protiv rata i represije!
Podrška borbi protiv rata i represije!
Podrška borbi protiv rata i represije! Kolektivu Chto delat od dela kolektiva predstave Novi ljudi: Aleksandra Sekulić, Ana Isaković, Ana Stojanović Bartoli, Arion Aslani,…
23.03.2022. - ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU
ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU
Beograd, 30.09.2022. Platforma Tri slobode ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU Organizacije civilnog društva okupljene oko Platforme “Tri slobode” zahtevaju hitnu reakciju institucija…
03.10.2022.