stav

Ni ljudi ni muzike – Imagincija u štrajku

Autor: Nenad Vujić
23.01.2020.

Ni Ljudi Ni Muzike predstavlja svojevrstan katalog zamišljenih muzičkih događaja koji su se dešavali periodično, u neregularnim intervalima, u periodu od 18.03.2016 do 16.11.2019 (ne računajući ovaj događaj, odnosno njenu retrospektivu u Ostavinskoj galeriji 08.12.2019). Ovi zamišljeni događaji na kojima su svirali podjednako zamišljeni muzički projekti su svoj jedini materijalni trag imali u formi Fejsbuk eventova postovanih tokom naznačenog troipogodišnjeg perioda na Fejsbuk stranici Ni ljudi Ni Muzike.

Nikola Vitković, idejni pokretač projekta Ni Ljudi Ni Muzike, nije neko kome su mitološke konstrukcije i fikcionalizacije u okviru alternativne kulture nešto potpuno strano: kao istraživač je u okviru arhivsko-dokumentarnog projekta Crni Pek1 imao zadatak da domaću produkciju marginalne alternative 1990-ih sagleda u svojoj celini, razdvoji mitsko od činjeničnog i tako je izbavi iz domena underground folklora u kome je do tada obitavala i uspostavi kao legitimno polje istraživanja. Dok alter-folklorna ukrašavanja, mitološke konstrukcije i falsifikacije istorije najčešće imaju za posledicu da realno-postojeću produkciju osude kao nedovoljnu interesantnu, projekat Ni Ljudi Ni Muzike uvodi kompleksnije pitanje subjekta destabilizacije: ko se, zapravo, buni zbog neostvarenosti, nerealizacije, neodržavanja obećanog? Ko je subjekat?

Uobičajeni Ni Ljudi Ni Muzike Fejsbuk događaj bi obično sadržao sledeće elemente:
1) Fotografija navodne lokacije dogadjaja – koja bi obično bila neka opskurna, memljiva lokacija poput raznoraznih straćara, tavana, vešeraja ili budžaka označenih logoom Ni Ljudi Ni Muzike – Žderačem.
2) Nazive projekata koji nastupajuna događaju uz kratak eklekticki opis2 njhovog zvuka ili koncepta – pa tako imamo imena poput Generator von harten Gammastrahlen koji su opisani kao “autosvirajući modularni patch kontrolisan fotootpornicima pod zalaskom sunca” , Ulala – opisan kao “hor post eshatoloskih kletvi” – ili Stega koja zvuči kao “škripa iz susednih soba”.
3) Obaveznu logističku instrukciju ili organizacionu napomenu poput “ulaz preko požarnih stepenica”, “ponesi baterijske lampe”,“interfon Miljković”, “zvono ne radi, upotrebiti zvekir” ili ”ko poslednji izađe nek probudi domara da zaključa” koje u tekstu najave najčešće stoje u funkciji daljeg ostranjenja događaja.

Iako bi u ovom kontekstu i na ovom mestu bilo zanimljivo prozboriti koju reč o dematerijalizacije muzike i proksimitetu Ni Ljudi Ni Muzike projekta konceptualističkim praksama ipak na pravi trag će nas vratiti tek fikcionalni pisci i pesnici iz Borhesovog opusa koji zagonetno titraju između stvarnog i fikcionalnog, istine i podvale, mogućeg i nemogućeg. Vitković koristi same događaje, isparavajući kao njihov inicijator, kao književne karaktere u medijskom kontekstu socijalnih mreža, gde oni dobijaju svoje duhovite opise, lokacije, učesnike, zvučne osobine, publiku sa propisanim ponašanjem. Uskraćivanjem same realizacije najavljenih dešavanja u realnom vremenu i prostoru, oni stiču i izvesnu autonomiju, slično Borhesovom specifičnom imaterijalizmu gde ideje i idejni oblik poseduju izvesnu ontološku privilegiju u odnosu na njihovu konkretnu manifestaciju i materijalni oblik. Ipak, uskraćivanje realnog događaja tekstovima koji u specifičnom kontekstu socijalnih mreža, u formi najave, “prete” da će se desiti nije sasvim dosledno. Ono što je dosledno jeste emulacija totalnijeg diskursa lažnih vesti, poluistina i industrije trejlera, najava i suspense-a.

No upravo povremenim delimičnim ili potpunim “obistinjavanjem” poneke Ni Ljudi Ni Muzike najave3 se unosi nestabilnost u interpretativni sistem: ne može se zatvoriti i zaključiti jedinstveni kod projekta – on nije zadat i unapred odlučen – već je sigurnost u anticipacijsku, najavnu funkciju teksta uzdrmana i funkcioniše kao i polusitine u njihovom autentičnom okruženju – Fejsbuku. Destabilizacija samog uporišta razumevanja projekta uvodi novi kvalitet u komunikaciju (ako je ima), evokaciju konceptualnih praksi u umetnosti, ali i upućuje ka – književnosti. Dakle, imamo real-time književnost, razvijanu u formi gde se ona najmanje očekuje, i koja crpi značenja iz gestualnih, performativnih i situacionističkih praksi. Događaji, bez obzira na njihovo kasnije ospoljavanje u stvarnosti, stoga postaju književnost, umrežena u navike upotrebe teksta u žanru anticipacije, namere, najave i pretnje. Tek u daljoj kontekstualizaciji (žanrovskoj i medijskoj), u duhovitim intervencijama u specifikaciji lokacija i formata, tj. opisima muzičkih pristupa i propisivanjem ponašanja “publike”, može se iščitati i značenje ovog uzdržavanja, destabilizacije i emulacije: Ni Ljudi Ni Muzike su protest muzičkih projekata i događaja iz mašte protiv svoje obespotrebljenosti i svojevrsna inscenacija pretnje u potpunoj inverziji odnosa autora kao subjekta i dela kao objekta, gde oni svojim sve zagasitijim titranjem zapravo upozoravaju na mogućnost njihovog potpunog nestanka, a Vitković postaje nemim posmatračem ove drame u režiji sopstvene uobrazilje.

1) Crni Pek je naziv serije limited edition CDR reizdanja na Vitkovićevoj etiketi Nacionalna Asocijacija za Umetnost i Kulturu posvećene podzemnim vodotokovima srpskog DIY autsajderizma 1990-ih a i ujedno naziv mp3 kompilacije koja rekapitulira tu seriju.

2) Bitno je napomenuti da ovakvi eklektički opisi muzičkih projekata u sklopu najava događaja nisu Vitkovićeva inovacija, već vernakularna literarna forma koja se u 2010-tim razvila na društvenim mrežama – on se ovde samo oprobava u tom žanru na sebi svojstven način.

3) Poput Angst Pop Krank Pop eventa održanog u Matrijaršiji 15.07.2016, Soundcloud snimaka sa koncerata Poslednje Linije Samoobmane od 20.05.2016 i Generator von harten Gammastrahlen-a od 25.05.2016 ili ovog večerašnjeg događaja).

 

Autor teksta je urednik Logografije zvuka u CZKD.

Tekst je objavljen u novom broju Betona.

Još članaka

  • In Memoriam: Damir Pavić Septik

    In Memoriam: Damir Pavić Septik

      25.01.2024. preminuo je umetnik Damir Pavić Septik. Ponosni smo što smo imali priliku da sa njim godinama sarađujemo i delimo inspiraciju, ideje  i…

    26.01.2024.
  • 27. rođendan CZKD-a i širenje izložbe „Javnost i prostor“

    27. rođendan CZKD-a i širenje izložbe „Javnost i prostor“

    Prvog januara 2022. tačno u 12h obeležili smo 27. rođendan CZKD-a širenjem izložbe JAVNOST I PROSTOR. Izložbu JAVNOST I PROSTOR čine likovne i prostorne…

    11.01.2022.
  • ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU

    ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU

    Beograd, 30.09.2022. Platforma Tri slobode ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU Organizacije civilnog društva okupljene oko Platforme “Tri slobode” zahtevaju hitnu reakciju institucija…

    03.10.2022.
Loading...