stav

Parade

Autor: Borka Pavićević
10.10.2014.

Marko Brecelj, slovenački umetnik, poznat i kao jugoslovenski umetnik, odnosno „meki terorista“, osamnaestoga ovoga meseca sa početkom u 15 časova hodaće u čast i spomen Dimitriju Tucoviću oko njegovog spomenika na Slaviji, pa dalje Beogradom.

Ne znam detalje ove akcije, „performansa“, jer se sa Breceljem zaista to i ne može znati, govori da još uvek razmišlja, a u stvari znam da zna. Jedna varijanta koju je oprobao 2011. u Beogradu imala je naslov „Dimitrije Tucović – Izvinjenje za uvredu 1914“, može biti da će budući naslov biti „Izvinjenje za 2014“ u sklopu skupa „En garde – Avant garde: 20/21“ (CZKD).

Šesnaestoga oktobra biće obeležen 20. oktobar, dan oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu.

Dan kada su jedinice NOV i POJ, i Crvene Armije oslobodile Beograd.

Do izmeštanja datuma, koji je osnovica simbolike ritualnog čina, dolazi posle silnog izmeštanja svakolike druge simbolike istorijata jugoslovenskog antifašizma, spomenika, ulica i toponima, verovatno iz nekog praktičnog razloga; neuvažavanje „nepraktičnih“ razloga kao što su vrednosni, istorijski, pa i etički razlozi, najčešće dovodi do sasvim „praktičnih“ rešenja.

„Pozvani su svi prijatelji Srbije“, piše „Politika“. „Putin dolazi na paradu, čeka se odgovor Obame i Kamerona!“ „Predsednik ruske federacije Vladimir Vladimirovič Putin dolazi u Beograd 16. oktobra, gde će prisustvovati obeležavanju 70. godišnjice oslobođenja Beograda i pobede nad fašizmom, saopštio je premijer Aleksandar Vučić. Vučić je na konferenciji za novinare nakon sastanka sa ambasadorom Ruske Federacije Aleksandrom Čepurinom rekao da je sa ruskim diplomatom delimično razgovarao o programu posete predsednika Putina, koji će u Beogradu razgovarati i sa predsednikom Tomislavom Nikolićem, a biće priređen zajednički ručak sa predstavnicima ruske i srpske delegacije. Predsednik Putin će prisustvovati i vojnoj paradi kakvu nismo imali više od 40 godina jer mislim da datum i povod to zaslužuju, rekao je premijer i dodao da je borba protiv fašizma nešto čime se građani Srbije ponose.“ („Politika“).

Možda je premijer Vučić mislio, govoreći o proteklih četrdeset godina bez parada, na Ustav iz 1974.

Istina, od kraja osamdesetih prvomajskih i vojnih parada nije bilo, ali je bilo rata, i paradiranja različitih paravojnih formacija u toku rata devedesetih. I 2001. na „Gazeli“.

Putin je uspeo da podigne moral, ili da mobiliše narod u Rusiji i vojnim paradama. Moćnim, na temelju borbe protiv fašizma u Drugom svetskom ratu. Parade u Moskvi jesu majstorstvo, setite se parade 1945. Putin demonstrira i impresivnu fizičku i sportsku spremnost, aktivizam – poručuje ja mogu i upravljam državom.

Prvomajske parade. Od pre tih četrdesetak godina. Toga se, naravno, ne mogu sećati današnji naraštaji, a pogotovu ne oni rođeni početkom ratova devedesetih. Istina, postoje dokumenti i filmovi, slike, prizori okupljanja „svih naroda i narodnosti“ 1. maja na radnički praznik. Ispred Narodne skupštine bina, i na bini Tito i rukovodstvo. I danima briga kako će se dobiti propusnica za što bliže prisustvo paradi koja je počinjala defileom JNA, a onda su prolazile makete „privrednih, naučnih i kulturnih dostignuća“. Zastave i grbovi. Svi oni grbovi sa buktinjama koji se danas nalaze u potkrovlju Doma narodne skupštine. Ili grb koji i danas stoji, i pomalo visi, na kraju Ulice kneza Miloša, na srušenoj zgradi nekadašnje savezne policije.

„Pametni su ovi danas koji sprovode Maršalov plan“, komentariše žena u gradskom autobusu pominjući reči predsednika Vlade Srbije o poratnom Maršalovom planu za Evropu. Koliko je razumela šta Predsednik Vlade Srbije spominje toliko je razumela i devedesetih i nije sama.

Nije bilo potrebno svih četrdeset godina da se pamćenje naroda presloži tako da je sve moguće i da ništa nije istinito, sem onoga u šta se u jednom danu veruje. Nije se džaba ratovalo. Nisu se tek tako svi baloni, crveni, plavi i beli, zastavice i mahanja, svi silni autobusi koji su dovozili i odvozili narod, našli u partijskim mitinzima, u „spontanom okupljanju naroda“. Prvomajska Parada je bila zamenjena skupovima, mitinzima, „događajima koji su se događali“.

„Dva predsednika prisustvovaće vojnoj paradi, gde će Nikolić Putinu uručiti Orden Republike Srbije na velikoj ogrlici. Tada će se dva predsednika obratiti prisutnima, a kasnije će položiti vence na Groblju oslobodilaca Beograda“ (Politika).

Ulice oslobodilaca Beograda su izmeštene na periferiju, a i za Dimitrija Tucovića je planirano da bude izmešten. Umesto spomenika Dimitriju Tucoviću biće postavljen lavor iznad, na, ispod Slavije, nije potpuno jasno. Sa stazama za pešake iznad, ispod, kroz taj lavor, fontanu, vodoskok, šta li.

„Parada ponosa“ je održana. Bila je to šetnja. Šetnja je oblik, forma izražavanja građanskih protesta, i uvođenje u okupljanje šetnjom, kao i izlazak iz okupljanja šetnjom, poseban je „žanr“ kolektiviteta koji manifestuje slobodu i koji hoće da kaže da veruje da je nenasilje metoda, to dokazuje i prisustvo dece, moguće je da je poneki sin koji je bilo na ramenima oca sa fotografija na prvomajskim paradama, onaj koji je u “ šetnjama“ izvedenim iz protesta devedesetih nosio svoje dete. „Šetnja“ je u pokretu, mnogi su iz šetnje išetali iz ove zemlje, a mnogi od onih koji su ostali umeju da kažu „Zašto smo šetali?“

A sad, mirno. Parada koju najavljuju i kao „priredbu“ „Beograd dočekuje Putina“. „Ministarstvo odbrane još zvanično ne saopštava program svečanosti, iako je državni vrh potvrdio njeno održavanje. Izvesno je da će vojska na ulicu izvesti najbolju tehniku i oružje kojima Srbija raspolaže. Plan je da parada pokaže i domet oružanih snaga u obuci, ali i u nenamenskoj industriji i modernizaciji postojećih sistema. („Novosti“)

Još članaka

Loading...