
U četvrtak, verovatno prvi put, ljubila sam puste ulice Beograda, koje svaki dan gazim sa jednakim prezirom. Od Slavije do Kalemegdana pustoš je, jer je uspelo, sve predstave zatvorile su se u domove gde dremaju. Smena generacija nije uspela jer među njima nije ni bilo pokušaja za to.
Hodala sam sa mojim prijateljima Albancima koji su došli da nam prikažu Rušenje Ajfelove kule. Skupština u magli zaverenički svetli. Nema nigde nikog, sad je dobro i ovako. Srbofaša nema, uzbuđuju se ograničenjima dok uveliko koegzistira svetska celina koju nam je donela tehnologija. Patetika Koštunica+Bećković završava im izravno u glavama, a tehnologije imaju obrnut smisao, da dodatno ograniče i nahuškaju. Preziremo druge iz pervertiranog prezira prema sebi. Svako se uzjogunio sam protiv sebe. Moja generacija u posledicama devedesetih, danas u svojim četrdesetim, ozbiljno je upućena jedino u preživljavanje, a živimo ko psi, željni i ljuti, dok nam svet ostaje nedostupan.
Malo pravih stvari ima u opusteloj zemlji, a potrošeni filozofi filozofiraju jer imaju ispunjene društvene uslove. Deo duše koju su nam izmerili srbofaši, albansko gostovanje mi je vratilo. Zato što su došli, puni lepote i humora. Hodali smo pustim ulicama Beograda, koje iako okićene ne najavljuju ništa novo. Potencijalna opasnost zagledana je u TV. Mi išli u ekskurz, pevali u Idiotu. Shengyl ima glaščinu. Povela sam ih u hotel gde su odseli, a tamo je te prve noći nastupao jedan odvratan bend. Tu se okupila masa silikonskih udavača koju smo mi na predstavi mogli samo da sanjamo, tako da glumci noć pred predstavu nisu spavali, jer je neko zakupio deo hotela u centru grada i sprovodi teror posela. Da nije bilo ovih dvaesipet godina, šta bi bilo od te dece, da l bi pošla na našu predstavu. Na recepciji, koja je te noći bila upriličena za garderobu koncerta, morali su uz pasoš da podnesu i papir srpske granične policije, na kome piše da Kosovo nije republika. Teranje inata oficijelno, ali predstava je moć sama po sebi, sa pokretom i glasom koji pomera srce i stomak. Ko nije gledao, nek zamisli.
Još članaka
- Obustava rada 7. marta 2025 – Podrška studentskim zahtevima
Obustava rada 7. marta 2025 – Podrška studentskim zahtevima
Centar za kulturnu dekontaminaciju u potpunosti podržava zahteve studenata u blokadi od početka protesta, zasniva svoj program na akcijama de-normalizacije redovnih kulturnih programa, učestvuje…
06.03.2025. - Sylvain George – Cinema Against Power – Politics of Fracture and Presences
Sylvain George – Cinema Against Power – Politics of Fracture and Presences
Extract from a speech at the exhibition “To be Political” Center for Cultural Decontamination, September 5, 2025 Coda – To be Political To be…
05.09.2025. - Čestitke Igoru Bezinoviću i ekipi filma „Fiume O Morte“
Čestitke Igoru Bezinoviću i ekipi filma „Fiume O Morte“
Film „Fiume o morte!“ hrvatskog reditelja Igora Bezinovića poneo je nagradu za najbolji evropski dokumentarni film, objavljeno je na na svečanoj dodeli Evropske filmske…
26.01.2026.