stav

Uzdignuta zvezda

Autor: Borka Pavićević
30.06.2014.

Interes za izložbu „Prvi svetski rat“ u Nemačkom istorijskom muzeju (Deutsches Historiches Museum) u Berlinu izaziva i ogroman plakat na kome je revolver uz lice mladog i savremenog čoveka uperen pravo u nas. Plakat je, naravno, iscrtan i stilizovan, to može biti, likom, mladić koga srećemo svaki dan.

A možda je to i Gavrlilo Princip. Nije Kajzer Vilhelm Drugi zbog tog pucnja napao Belgiju. I kako danas gledamo na pitanja revolucionarnog nasilja. U stvari, šta bi svako od nas danas učinio u sličnim istorijskim okolnostima kakve su bile u Austrougarskoj, kao imperiji, a u Bosni okupacionoj sili.

Danas nema Austrougarske, ali zato ima Imperije. „Neimperijalna umetnost mora biti rigorozna kao matematička demonstracija, iznenađujuća kao zaseda u noći i uzdignuta kao zvezda“ (Alen Badju „Petnaest teza o savremenoj umetnosti“). Princip.

Oliver Frljić primećuje kako je izložba sa svim mapama i rasporedima snaga na frontu, i „opisom“ pozadine, i komore (bolnice, život stanovništva, razvoj tehnologije, ratne,“fozgen“, čujem) evrocentrična, ostatak sveta, ovog danas, u naletu i samoartikulaciji (Kina, Brazil, Azija) zapravo ne postoji. Voditelj kroz izložbu, veoma mlad i duhovit čovek izvrsno uvežban u jeziku demokratske komunikacije, ljudskih prava, i političke korektnosti verovatno je čuo kako je pred njim grupa prevashodno pozorišnih ljudi, te se iz sve snage trudio ne samo da govori, već i da „odigra“ svoju ulogu pravog čičerona. Iz Krležinog „Areteja“ recimo.

Uveče u HAU teatru traje rasprava o predstavi „Bojno polje sećanja“ Hansa Vernera Hojzingera i Regine Dure. Ni u predstavi o Velikom ratu, niti u raspravi ne primećujem da iko „napada“ Srbiju i Srbe kao uzročnike Velikog rata, niti o „Mladoj Bosni“ govori kao o prosrpskoj ili srpskoj organizaciji. Ali ne govori ni o južnoslovenskoj, projugoslovenskoj revolucionarnoj organizaciji. Berlin je ipak radnički grad, i uprkos svim predrasudama, sedamdeset posto Nemaca je protiv sankcija danas Rusiji. Još je Bizmark I te kako vodio računa o odnosima sa Rusijom. Pitanje je da li bi ovdašnja politika mogla, kao nekad u Jugoslaviji tokom Hladnog rata, da igra istu ulogu danas između nekadašnjeg Istoka i Zapada.

Ono što je na izložbi uzbudljivo jeste mnoštvo starog sveta, koji se odmara na za to predviđenim mestima, i kada započnete razgovor sa nekima od njih i kada čuju odakle ste, imaju potrebu da vam kažu ponešto o Jugoslaviji, pa makar kako se sećaju kada su tamo na letovanju bili, kako su putovali po Dalmaciji, naravno, kako su im to najlepše uspomene, a onda ponešto i o dedovima sa fotografija na izložbi.

Pljušte „obeležavanja“, pljušte „proslave“, sa svih strana, i natezanja, navijanja na „svoju stranu“ ili brisanje traume po principu zamišljanja demokratskog evropskog konsenzusa ili ljudskih prava kao univerzalističke politike čiji je cilj da izrelativizuje istorijske kontekste i eutanazira autorstvo pojedinca i njegovo pravo na pobunu.

Pogledajte ljude koji su stvarali Jugoslaviju i one koji su je razorili. Pogledajte heroje i kvislinge.

Vasa Čubrilović, akademik, pripadnik Mlade Bosne, organizacije revolucionarne Jugoslovenske omladine, govori i Zagrebu devedesete: „Bio sam, ostao i uvek ću biti Srbohrvat“. Od Masarika do južnoslovenskog juga revolucionarna omladina je smatrala da je legitimno rušiti Austrougarsku monarhiju revolucionarnim putem.

Misliti „Mladu Bosnu“ izvan jugoslovenskog konteksta je uzaludna radnja. Nove države definisale su se u odnosu na Jugoslaviju, morale su odbaciti jugoslovensko iskustvo, i to su učinile po svaku cenu, cenu rata i etničkog čišćenja. Dovođenje u pitanje „Mlade Bosne“ je „tekovina“ ratova devedesetih. Napadi na „Mladu Bosnu“ su pokušaji da se izbegne odgovornost za ratove devedeseti. Pitanje o „terorizmu“ Principovom postavlja se kao uzansa fer odnosa prema stradanju Bosne u ovom ratu, dok se rasprava o „srpskosti“ Principa javlja kao napad ili odbrana za odgovornost srpske strane u nikad proglašenom ratu. Istorija se interpretira u odnosu na političku projekciju, te je tako „bojno polje sećanja“ u funkciji obezbeđenja sadašnje moći i laži. Istovremeno, „odbrana“ „Mlade Bosne“ i Principa kao „srpske stvari“ predstavlja vrhunac posleratnog (ovog rata) razvijanja inferiornosti i arogancije na istom mestu, u izgradnji novog čoveka duboko provincijalizovanog i na sebe upućenog, na „svoje“ kao meru sveta u kome treba „preživeti“ a ne živeti. Niko nas toliko ne napada koliko mi možemo da se branimo.

Devedesete su protiv Gavrila Principa i „Mlade Bosne“, i ne samo to, one su protiv Andrića, protiv Čubrilovica, protiv Krleže, protiv Avgusta Cesarca, protiv Masarika, protiv Skerlića.

Zato jedni te isti ne znaju da li da Principa vuku po blatu, ili kuju u zvezde.

Apel jugoslovenskih umetnika, Pariz, januar 1919:

„Onima koji tako misle, mi jugoslovenski umetnici, koji dobro poznajemo dušu našeg naroda, kunemo se da će on krvavo odbaciti svakoga ko htedne da zarobi jedan deo Srba, Hrvata i Slovenaca, pa ma sa koje strane dolazilo to nasilje. Neka se zadocneli zavojevači ne nadaju u zamorenost Jugoslovena…

Ako je iz naših redova otišlo hiljade mučenika, sve njihove duše ostale su među nama… Neka ovaj apel prime i saslušaju i neprijatelji i svi oni koji na današnji praznik s nama novom verom veruju.“ Potpisnici: Ivan Meštrović, Jovan Dučić, Đoka Jovanović, Mirko Rački, Toma Rosandić, Slavko Vorkapić, Veljko Petrović, Vinko Foretić, Josa Kljaković, Branko Desković, Nik. M. Jeremić, Nikolas Marković, Risto Stijović, George Jovanović, S. Stojanović, Josip Kosor.

Kao predlog kulturne politike posle petog oktobra 2000. čitavih godinu dana u CZKD i na drugim javnim mestima u Beogradu govorilo se na sve načine, rečju, pozorištem, uprizorenim predavanjima o moderni -„Moderna, srpski nacionalni identitet“. Učestvovala je sva istoričarska i intelektualna „reprezentacija“: Olga Popović, Mirko Đorđević, Mihajlo Mihajlov, Branka Prpa, Ana Miljanić, Latinka Perović, Dubravka Stojanović, Ljubinka Trgovčević, Irina Subotić, Jerko Denegri, Gojko Tešić, Mira Erceg, Ivan Čolović, Rajko Danilović, Todor Kuljić. Sergej Trifunović je uz baklje na Spomeniku neznanog junaka, na Avali, govorio „Lament nad Beogradom“ Crnjanskog, koncert je priredio Rambo Amadeus, padao je sneg… Novine, proglasi, izložbe…

„Dvadeseti vek je završen, ali je za nas ostao izvan istorije. Zašto? Zato što je nacionalizam štiteći se od sećanja koja ga osporavaju, napravio od prošlosti čauru koja je za pojedinca i za kulturu postala zatvor. Rekonstruišući ključne ideje Dvadesetog veka mi ponovo osvajamo polje slobode. Suočeni sa neizvesnom budućnošću, za početak činimo Istoriju saznatom, to je put da prebrodimo strahove prošlosti koji su na žestok način u nama povezali probleme života i smrti, identiteta i kulture. (…)

Jugoslavensko iskustvo jeste Moderna.“ (Branka Prpa, iz Manifesta Moderne 2001, glavni i odgovorni urednik i „Hronologije moderne srpske države, Arhiv Beograda. 2004)

Uostalom, gde je danas među nama, u svim raspravama, Andrej Mitrović, naš i evropski najveći istoričar Prvog svetskog rata.

Budući da tako uspešno, u kontinuitetu, sečemo granu na kojoj smo sedeli, Gavrilo i „Mlada Bosno“, ko smo mi to danas. Biramo „vođu“ umesto slobodu.

 

Još članaka

  • In Memoriam Branimir Stojanović – Trša
    Autor: Branislav Dimitrijević

    In Memoriam Branimir Stojanović – Trša

    Otvorenost je najveće lukavstvo. Tako nas je učio Branimir Stojanović – Trša. Ta formula, jedna od tek nekolicine neupitnih formula kojima je ponekad pribegavao,…

    02.03.2022.
  • ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU

    ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU

    Beograd, 30.09.2022. Platforma Tri slobode ZAUSTAVITI NASILJE POLICIJE NAD AKTIVISTIMA U MAJDANPEKU Organizacije civilnog društva okupljene oko Platforme “Tri slobode” zahtevaju hitnu reakciju institucija…

    03.10.2022.
  • In Memoriam: Dubravka Ugrešić (1949-2023)

    In Memoriam: Dubravka Ugrešić (1949-2023)

    „Svojevremeno je Dubravka Ugrešić, jedna od pet „hrvatskih veštica“, devedesetih, na preispitivanje (omiljena reč kada je pozorište u pitanju, u tekstovima o pozorištu uporno…

    17.03.2023.
Loading...